Životinjsko carstvo

A žabice male...! One bi žabokrečinu u kojoj su velike.

I da se ne zove "žabokrečina", nego nekak drugačije, tak da one ne budu žabice, i ne budu male; nego, npr., velike sirene.

Pa da ljubuju s prinčevima, a ne da stalno žvaljataju nekakve žapce. A ono niš. Tu i tamo neki high ako je to ONAKAV žabac, onaj haluciongeni.

I mene jučer upitalo kak to da me nema na blogu; nema me jer mi se ne da, rekoh. Ne zato jer je blog takav-i-takav, nego jer ja nisam raspoložena za takav kakav jest. A oduvijek je takav kakav jest, uz manje varijacije, tj. više ili manje sudionika.

A evo, danas sam raspoložena pa sam ovdje.

I opet vidim isto, žabice male koje bi htjele biti velike, i punoglace, i gliste, i raznorazne ljigotine, svenule lopoče i toplo blato. Ajd. Nek.

Hm. Viš, baš mi pade na pamet zgodna sintagma: percepcijska masturbacija.

Naime, glečte, sve ovo može biti fascinantno ako je naša percepcija nenavikla na takve pojave. I onda dugo nemaš pojma da to zapraf nije fascinantno, nego da tvoj um prerađuje zapaženo u nešto fascinantno, jednostavno zato jer ti je a) nepoznato i b) želiš nešto fascinantno.

To mu dođe na isto kao idolatrija: vidiš nekog tipa koji se koliko-toliko uklapa u tvoje želje i pozdrave pa mu pripišeš sve njih, i želje, i pozdrave, i misliš da je očaravajuć. A on običnjak. Ali ti svejedno misliš da je očaravajuć sve dok on ne mrda i ne daje ti razloga posumnjati u uvjerenje, koje je zapravo pretpostavka. I to netočna. Ali nema veze. Tebi lijepo. Do daljnjega.

Idem sad dalje spremati, možda mi krekne još nekaj kad mi dokuferi prašina.

gospodična zlatkica ne ide nikad s nikim na kavu a u vječitoj je svađi,
puno puta i sama sa sobom. kako je onda kava uzrok bilo čega.
(stavila me na ignorizaciju pa koristim tvoj blog)

možda jednog dana i ona prikupi dovoljno hrabrosti, pa ode s nekim na kavu

gušt je ponekad otići na kavu

Pitanje je,
sto sa onim tko
iskoci
iz zabokrecine?
Uravnilovka!
;-)

Jutarnji, tko iskoči, taj više nije u žabokrečini. Osim ako opet uskoči. A to se redovito dogodi.

Krelče, nemoj mi popizdičicu, prema njoj osjećam veliku krivnju: mislim da je ona jedina osoba s Iskrice koju sam istinski, i to duboko, povrijedila. Ja se više ne sjećam kako i zašto, ali očito jesam. I nema oprosta. Zato je više ne diram, iako bih joj mogla udijeliti ponešto korisnih savjeta, npr. ako nešto možeš i želiš, učini to što možeš i želiš, a ako ako samo možeš, ali ne želiš, onda nemoj, a ako želiš ali ne možeš, e jebga, potrudi se, i tak to... Od prežvakavanja što se moglo a nije se stvarno niš novoga, nit boljega, nemre nastat. Ali se može nasrat.

A kaj se kava tiče, pa glečte, ja ispijanje kave nikad nisam smatrala niti konspirativnom, niti subverzivnom djelatnošću. Tak da to nemam potrebu tajiti. Ako netko drugi ima, neka taji. Tko zna kakve kave takvi ispijaju! ;-))

Ja bi vegu mogel
celi dan
slusati tj. citati.
Ozbiljno.
:-)

kako su dobri kraci ovih žaba, dinstani ili pohani, meni svejedno, mljac!