odgovor na svenovu pjesmu
Discipulus
EVO TE MOLIM
Evo te molim na koljenima,
Ja, presvisla i zdvojna:
Ne pretvaraj se u jablan,
Ne oblači se u oblak,
Oslobodi stvari okova, sebi nalik,
I ne zaklanjaj svojom lijepom glavom mjesec.
Ako mi ne možeš uslišati molbu,
Jer je to jače od tebe,
Jer si po srcu jablan,
Jer si po imenu oblak,
Jer si sjećanje zalutalo u krvotok,
Jer si mjesec nad šumom, po definiciji,
Ne čini mi sve to istodobno,
To je zaista nepodnošljivo.
Ako već moraš,
Čini to jedno po jedno,
Razdvojivo,
Da mogu lice svoje uz lice tvoje
Pribiti čavlima ljubavi.
odgovor: kako ljigavo. nikad ne moliti za ljubav!
uzaludna molba
učinio si sve to istodobno, multitasking
ah, nitko me već dugo nije tako nonšalantno pomeo
kao uragan, ma ke, tsunami!
i osjećam se kao šiparica
(a ja sam ipak žena u godinama)
vratio si se, kao što je prorekla vučica šamanica
jer, imao si se vratiti,
nahranjen i napojen mojim malim zalogajem, kapljicom žudnje,
bacio čarobni ključić vilenjaka,
onaj kojim si pootvarao
sve moje tajne ciferšluse, ziherice i vrpce
posljednju obrambenu liniju moje ispravnosti
ma jebe se meni za moral i čudoređe
jasno je da ne čitamo glas koncila,
odrasli smo ljudi
i gajiš posebne simpatije prema mojoj guzi
i obećao si da me nećeš nikad povrijediti
pa makar me više nikad ne dodirnuo
a ja sam rekla da me možeš povrijediti samo ako ti ja to dopustim.
pravo mi i budi, kad sam plavuša
i vjerujem odraslim stričekima
15.11.2013. u 15:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara