eto ti ga na....

Dokazano je da šanse za osobnu sreću rastu kad si bogat, lijep, uspješan. No, iako ta pozitivna veza postoji, ona nije presudna. Na sreću svih nas "ostalih", običnih "smrtnika", dostupnost životnoj sreći mnogo je pravednije raspoređena. Može se biti sretan i bez uspješne karijere, manekenskog izgleda i imetka. Odnosno, i s mnogo toga može se osjećati životna tuga. Nešto je dugo presudno za sreću!

Misleći o tome, znanstvenik Alex Michalos je 80.ih godina 20.st. organizirao veliko istraživanje na 18.000 studenata iz 39 zemalja o tome - jesu li sretni? Pošto su svi odgovorili na to pitanje, postavio je drugo pitanje - koliko ste blizu svojim životnim očekivanjima? Veza između ta 2 odgovora bila je visoko korelirana, odnosno, gotovo svi sretni bili su na dobrom putu prema svojim ciljevima i težnjama. To je potvrdilo formulu ljudske sreće:

Osobna sreća=(ostvarenja u životu):(očekivanja od života)

Ako su životna ostvarenja i očekivanja jednaki, rezultat je 1 i čovjek je zadovoljan. Uz isti život, a skromnije ciljeve, formula kazuje da će čovjek biti zadovoljniji. Važnija od ostvarenja su očekivanja!

Zapleti:

*Povisi li osoba pod utjecajem modernog života (reklama, moda, gledanje susjeda, staleška pripadnost, itd.) svoje potrebe, nastupaju uvjeti da postane manje sretan. Rješenje: ignorirajte reklamu, prosuđujte svojom glavom!

**Zašto s porastom imovine ili prihoda nužno ne raste i osjećaj sreće? Zato što se uz veći posjed često odmah javljaju i nove, veće potrebe. A put do njihova zadovoljenja znači više truda, stresa, manju kvalitetu života. Ako se te uvećane potrebe ne podmire, nastupaju uvjeti za novu krizu.

***Ni pametniji ljudi nisu uvijek u dobroj poziciji. Inteligentniji ljudi si obično zadaju veće zadaće čije ispunjenje nije uvijek lako. Ispada da pametniji trebaju u tome biti - pametniji.

Sreća nam je bliža nego što mislimo. "Umjereni su blagorodni." Znamo li si zadati ambiciozna ali ostvariva očekivanja i ciljeve, krenuli smo dobro prema svojoj životnoj sreći.

Presudno za sreću je više ono u nama, nego ono oko nas!

stara stvar:)
ali istinita

sve je u glavi i očekivanjima

a kad si i postave to pitanje, zakaj bi ja recimo htio baš kuću sa bazenom..i ferari ispred,.odgovor je uvijek pomalo čudan

i na kraju dođu do toga da im to ne traba zbog njih samih već kaj ja znam slike o uspjehu, zbog drugih i bla

dobro je biti ambiciozna. međutim ambicije nam se razlikuju isto kao i želje
koja je svrha imati kuću sa bazenom i ferari a u njoj biti sam
ili delati za taj bazen(za održavanje) i za kuću i za ferari 24/7...u čem je fora?
kad buš užival u tome?
onak stvarno?
ima tu kod mene jedan je počel bazen, pa ga nezavršio
a drugi ga ima, krasan
al časna riječ ak sam ja ikoga vidjela da se kupa u njemu
a relativno često prolazim
dakle?
e pa onda to sve stvarno izgleda jadno

a i to sa srećom...ja bi radije -adovoljstvo kao pojam
to sa srećom je vrh vrhova, a ko može biti stalno na vrhu vrhova
onda upadneš u narkomansku spiku
tipa potrošnja, kupovina i svašta nešto, a bzvze

da ladona, stara stvar, al nije zgorega koji put malo prekopati po prašini :)

Inače, sve ovo gore je sažeto u onoj :
'Nije najbogatiji onaj koji najviše ima, već onaj kojemu najmanje treba'......

Dakako da se apsolutno slažem s tobom.
Jer mislim kako svi oni ljudi koji teže moći, statusu, visokim financijskim prihodima,
istaknutoj ljepoti i posjedovanju skupocjenih stvari, u biti imaju unutarnje nesigurnosti.
Neke stvari kojima su nezadovoljni... nešto što ih zbunjuje.
Zbog toga mislim da nikakva bogatstva ne mogu čovjeka uistinu učiniti sretnim, ne ako
su ona uvjet.