Ručkić krčkić

Zadesila me sreća, ali istovremeno i nevolja, da živim u stanu koji je prevelik za moje potrebe i standard. U stvari, ljeti mi je taman, predivno je otvoriti sva dvostruka vrata i pustiti neka kola svjetlost, premještati se prema dobu dana, temperaturi i raspoloženju iz jedne prostorije u drugu, krasno je imati toliko prostora da možeš gomilati uspomene, garderobu koju si prerasla, ali se možda u nju vratiš (jesam!), predmete koje još nisi spremna otpisati... Zimi, međutim - koma!

Svedem se na svoju sobu, kupaonicu i predstoblje, uz povremene (što kraće!) izlete u kuhinju, do koje moram proći kroz četiri prostorije. Grijem samo ono što moram, a svejedno puno platim. Osvjetljavam što moram. A sad moram sve, jer je pas inkontinentan. Neki dan sam kupila neku malu ledicu, onu za bebe, da daje tek toliko svjetlosti tijekom noći da se dijete ne prepadne mraka ako se probudi, i uštekala je u sobi kroz koju moram proći na putu do hodnika (onu drugu sobu, najveću, jednostavno sam izbacila iz uporabe), zatim predstoblja (u kojem je uvijek uključeno svjetlo) da bih konačno stigla do kuhinje. I sve pet, osvijetli to, ne bubetam se o namještaj, ali hebga, ne osvjetljava dovoljno pod, na koji se moj starkelja junački iskrcao; a ja ugazila. I razgacala. Prije spavanja, kad više zbilja nisam bila raspoložena ni za kakva čišćenja, a nakon šetnje, koja je očito bila isključivo rekreativna.

I tak ja danas odem u Žaruljicu, noseći sa sobom stolne svjetiljke koje namjeravam upotrijebiti za nekakvu nužnu, a minimalnu rasvjetu prolaznih prostorija, jer mi je žaliblože kuriti kilovate iz lustera za tih nekoliko sekundi prolaska, ali mi se ne šljapka po šaponjinim iskrcajima, a i frka mi je da ću se popiknuti o životinjce, mačka ne mrda iz prinicipa, šaponja jer je gluh i poluslijep, a vole me, i čim ja mrdnem, evo njih i daju sve od sebe da ih ne bih propustila primijetiti... A prekidači uvijek tek negdje na pola puta, razbijemo se dok do njih stignem.

U Žaruljici moj susjed: kupuje desetke starinskih žarulja. Nisam odmah prokužila kakve kupuje pa mu velim, aha, susjed, i vi šparate... Na što me prostrijelio ubilačkim pogledom: ne! On ove kupuje za svoje starinske lustere i stvara zalihe, jer će nam ih EU zabraniti nakon 1. 12. Uffff! Pita on mene, pa kak si ja osvjetljavam stan? Lampicama, velim, već godinama, ne samo zbog potrošnje i propisa, nego mi je takvo osvjetljenje ugodnije. Pogleda me još prezrivije. I onda se sjetim, aha, pa da, njemu je jako važno da svi znamo da on IMA novaca... Iako vjerojatno nema. Bar ne koliko je prije imao.

A i ja sam prije imala više. Više nego dovoljno. Da, imala sam gotovo desetljeće financijskog spokoja, kad mi je plaća dostajala ne samo za neizbježne troškove, nego i za investicije. I zato sam optimistično utrčala u kredite, koji su me sad sveli na jednu sobu. A hebga! Događa se. I boljima od mene. Pa i cijeloj državi, koja, smatram, nije bolja od mene. Međutim, u razdoblju tog blagostanja meni je fakat bilo neugodno nabijati ga na nos manje solventnima od mene: uvijek sam se potrudila zakukati zbog nečega, pazila sam da ne odjenem nešto napadno skupo kad bih se družila s frendicama skromnijih mogućnosti, zapravo, svoje pravo financijsko (blago)stanje sam otkrivala samo onima koji su uživali slično ili bolje; po kvartu sam uvijek hodala apa-drapa, jer mi je tako najudobnije. Hehe, valjda mi je zato nedavno susjeda rekla da sam ja jedna od rijetkih "normalnih" koji su ostali u ovom kvartu. Koji više nije za nas "normalne". Blogme, za živjeti ovdje, nešto treba biti nenormalno, inače nemaš dovoljno.

Naravno, prodaja je opcija koja bi riješila viškove, kako prostora, tako i troškova. Ali, evo, pročitah jučerašnji blog seksualnog bogeca, veli on, u Zagrebu moš kupiti stan za bagatelu... E, pa ja NE DAM za bagatelu! Jer vrijedi više i jer mi se gadi pomisao da se u prostor kojim se rasprostiralo tako puno mojeg života useli neki bogec, bagatelaš, "nenormalan" vako ili nako, a pride i vjerojatni kandidat za državnu skrb u Remetinecu. Uostalom, moje je skupo i po bagatelnim cijenama, jednostavno zato jer je veliko. Dakle, bloški bagatelaši nemaju šanse. Aleluja!

Druga opcija je iznajmljivanje. Eh, za nju sam bila prilično zagrijana sve dok mi se sinoć nije upalila žaruljica da bi mi mogao useliti netko poput našeg seksualnog b(l)ogeca: namjeravala sam odvojiti dvorišni dio stana, cca 35 kvadrata ilitiga 1,5 sobni stan, i to iznajmljivati da mi pokrije režije. Ali, svejedno, iako moj stan s tim "novim" dijelom ne mora imati nikakvu komunikaciju, tj. daju se potpuno odvojiti, čak i ulazima, ipak je to moje; i nije mi svejedno TKO je u mojem. Jesu li neke usrane režije vrijedne toga? Pa plaćam ih i sad, kad natprosječnu hrvatsku plaću izdvajam za kredite, zašto bih riskirala kad se riješim dugova??? A riješit ću se sljedećeg ljeta.

Hm. Vjerojatno ću ipak iznajmiti. Nekom toliko mladom da vjerojatno nije Iskričar(ka). Iako roditelji možda jesu. Kaj me briga, glavno da uredno plaćaju! I bit ću zmaj-stanodavka, u stalnim nenajavljenim inspekcijama i sitničava oko troškova. Pa tko izdrži, taj ostaje. I nije me briga što susjedstvo misli o mojim financijama ili "normalnosti": ja volim svoj stan; volim svoj kvart; i meni se odavde ne mrda. Iako od viška boli glava.

vega, ako si stan naslijedila od roditelja, eee, to se zove sreća .. a u svakoj sreći, ima malo i nevolje ;p

Samo zemite studentice...
fakulteta neke više inteligencije.
:-)

Evo me jopet... Je, ema, naslijedila sam. Ali ne baš sasvim gratis, naime, moji starci ga nikad ne bi mogli zadržati da ja nisam sponzorirala. Što se sad pokazalo kao velika greška, trebali smo prodati dok još nije zavladala "bagatela" za "nenormalne" ;-))

Jutarnji, kod studentica i studenata me obično zanima viša inteligencija, ali kod podstanara samo uredno plaćanje i pristojno ponašanje.

Je li istina, da postoji zakon koji štiti unajmljivače (vjerovatno ima), tj. ako imaju dijete do 11 godina, ne možeš ih izbaciti iz stana?

Joj Vega, i u naši kući svašta razmišljamo,svi samo "režu",nikako da ide dalje tempom kojeg smo nacrtali.
Zato planove ne volim,sve se sruši .
Velika je kučetina,održavanje košta a kamoli još gradnja ,pa onda i "rezovi".
Sina nikako da privučem,neće pa neće balavac moj.
Da samo ja odlučujem riješila bi na brzinu, varijante postoje ali im ih koji se protive,među njima i mačke miša im njihovog .Rekla sam im lepo da su ih sve polovile i da idemo tražit dalje, ali ih je "mačor" nagovorio da ne pristanu:-)))
Gura se dok se ima snage,uzbrdo ali ide;-)
Ja bi htjela bržeeeeee!

Zavisi kako napišeš ugovor Yui.

Ma nisam luda da to napišem u ugovoru.
Ako to ne napišem, kažu da ih općenito štiti neki takav zakon, tome zanima, jel istina?

Nemam pojma, ne bavim se sa stanarskim.
Vidi u Zakonu o najmu stanova.
Mislim da može hititi van koga god hoće,
čim se ispune uvjeti
ALI NISAM SIGURAN!!!
:-)

Btw, nemojte ovakva pitanja rješavati javno na forumu.
:-)

Jer po toj logici, ako iznajmim studentima, svaka studentica može ostati trudna, i ne mogu do stana 11 godina, a onda može i drugi put...eto, zato mi stan zjapi prazan, jer zakon štitiunajmljivače, a za nas vlasnike stana, nema pravde.

Jutarnji, zašto ne bi OVO rješavali na blogu, ne vidim razloga.
Ako ti nije interesantno, ne čitaj.
A mogu ja otvoriti i poseban blog, ako gazdarici smeta, al to ona mora reći.

Evo me, poručah, a i šaponja sa mnom...

Pa limitiraš u ugovoru vrijeme dokle mogu biti.
Npr. sa uvjetom da ti dostavi dokaz o uredno upisanoj
narednoj godini pa se ne bu imala vremena fuksati okolo.
Ako ne dostavi, otkaz.
Svašta trpi papir...
:-)

Po drugi puta,
nemojte te stvari rješavati javno.
:-)

I ne pitam za savjet one koji NE ZNAJU, nego one koji ZNAJU.

A dobro, kaj skačeš odmah na zadnje noge?
Rješavajte onda.
Odoh.
:-)

Ovak, lani ili preklani sam čitala u novinama da ne možeš izbaciti stanare s djecom do ne znam koje dobi... Tak da mi ne pada na pamet iznajmiti ikome imalo rizičnom, a studentice do sada nisam smatrala takvima, thnx, juicy, sad ni one ne dolaze u obzir: muškarci, mladi, studenti ili zaposleni, samci i kvit. A ako i popustim, ne dao b(l)og curi da se udeblja, izbacujem na prvi centimetar viška!

Po drugi put, zašto o ovome ne diskutirati javno?
O svemu diskutiramo, zbog čega je ova tema off limits?

Jutranji , ma zašto ne , nije to ništa protiv zakona.

Yui, staviš klauzele u ugovor i to je to.Zaštiti svoje interese.
Odeš kod nitara , ne košta puno.

Jedno ipak znam za sigurno: moraš platiti porez. Ali, nema tog ugovora koji bi te (kao stanodavku) štitio od nepoštenja, šteta ili rupa u zakonu. Zato i nisam baš oduševljena tom solucijom, ali ako mislim zadržati stan i nakon odlaska u mirovinu, to mi je jedina mogućnost. Za sada, još važem: prodaja ili iznajmljivanje? A sve najviše ovisi o kretanjima na tržištu.

Pravni savjeti se ne bi smjeli davati ovako.
:-P

OK, kažu da postoji zakon koji ih štiti, bez obzira što staviš u ugovor. Obizelji s djecom koja imaju manje od 11 godina, ne možeš izbaciti iz stana.
Pa nije problem u bilježniku.
OK, ako ne znate sigurno, no big deal.

Bis, kako vi grijete svoju kuću?

Jutarnji, ma gdje su ovo pravni savjeti, daj se skuliraj.
Jel ti to daješ pravni savjet?
Ovdje smo postavljali i malo jača pitanja i odgovarali, ali to još tu nisi bio.
Mi smo tu neki od boktepita kada.

Ne majko.
Da majko,
u pravu si.
:-)

Vega, baš i nije neka opcija, jer prodaja za sada teško ide i nemreš na silu.
Dakle, jedino si u kontroli iznajmljivanja.
I ti si u prednosti, jer si u stanu. Ali da bi pripremila stan za takvo iznajmljivanje, moraš investirati u razdvojenje.
Naravno da se porez mora platiti, prošla su stara (dobra) vremena, haha.

Baš tako jutarnji, izmoli 20 Očenaša ili tak nekak.
Ili ćeš klečati u kutu na kukuruzu, izaberi.

Kažu ovdje, da je real estate market počeo ići na gore. Da je prodaja porasla, u odnosu na prošlu godinu za 13%.
Kako HR uvijek kaska za svijetom, doći će to i do nas, samo treba vremena.
I strpljenja.
I novaca, pa ko izdrži.

Ja sam sigurna u ono što pišem Yui.

Jutranji,pretjeruješ malo;-)

Srećom, juicy, kao osiguranje onog glavnog kredita imam stambenu štednju, koja se oslobađa na ljeto. Imam pravo uzeti 50% više nego što sam otplatila, ali neću, namjeravam uzeti ovo što sam DO SADA otplatila, jer smatram da mi podstanar koji naprosto otplaćuje kredit nije potreban - podstanar treba biti zarada. Od otplaćenog dijela mogu sebi urediti kuhinju u srednjoj sobi, a podstanaru kupaonicu; a onda, malo-pomalo, srediti prvo svoj dio, a onda i taj podstanarski.

Vega drva,12-13 kubika sezona.

Pitam za grijanje jer su meni za uvođenje centralnog na plin dali neki nenormalni predračun, blizu 70 tisuća kuna - treba sanirati dimnjak, kupiti bojler i razvesti radijatore po stanu, a onda srediti podove, maleriju, sve to na 130+ kvadrata, visokih 3,5 metra... Užas! I sad si razmišljam o centralnom na struju: u najskupljoj varijanti, 20 tisuća kuna, ali onda su rate velike. Svejedno, to je 50 tisuća kuna razlike, a za to se godinama grijem. Nisam pametna...

Vega, glavno je da imaš plan.
Ostalo će sjesti.
I ne mogu vjerovati, da nekom advokatu, zubaru, estetičarki ili nekom takvom, nije palo na pamet, da kupi taj tvoj prostor, koji je IDEALAN. Po lokaciji, po mjestu u zgradi...ma po svemu.
Jedino je objašnjenje, recesija. I da svi čekaju neku promjenu i kalkuliraju.

Ja plana nemam.
I to je gadno. A kao i ti, ne dam ispod cijene.
Doduše, ja nisam svoj stan niti stavila na market, ali sam čula procjenu i ne odgovara mi. A očajna još nisam.

ako imaš gdje stavit drva Vega, kupiš na manje naseckane(350kuna kubik ovdje) i ja bi ti toplo priporučila, kuriš kako kad i gdje hočeš .

Ah, juicy, palo je ljudima svašta na pamet, ali meni nije odgovaralo. Ja hoću lovu, a ne neke zamjene za stanove koje ne trebam i/ili koji mi ne odgovaraju. A love ljudi nemaju - čak ni takvi kakve si ti nabrojala. Ne TOLIKO love.

je da ima malo više čiščenja ali idealizirat ne možeš ništa,gubiš dobiješ..sad nečeg više nečeg manje.

Ne bih ja to, bis, moja fizička konda nije bogznakakva, a treba i stalno paziti da se ne ugasi. Uostalom, mislim da ni ne mogu, da mi je samo jedan dimnjak još uvijek pogodan za loženje na drva, svi ostali su za plin, a nemam pojma je li konverzija moguća i koliko bi koštala.

evo i ja mislim ko Yui, nije vrag da ovakav stan ne možeš prodat?!
Vjerujem da znaš , samo se čudim- usprkus situaciji na tržišću.

Kada sam ja razmatrala opcije za grijanje svojeg stana, naravno, moj je stan puno manji od tvog, stručnjak mi je savjetovao klimu inverter, pazi, inverter, ne normalnu, koja grije, jer troši ridikulozno minimalno struje, računi su manji nego za plin. Ja to ne znam iz prve ruke, jer to nisam napravila, ali to je rekao on, koji postavlja razne vrste grijanja po hotelima i zgradama, dakle, ne samo to, o čemu je meni govorio.

Jeftinija solucija od centralnog bi bio veliki plinski kamin + sanacija dimnjaka. Ta investicija bi koštala koliko i centralno na struju, ali ne bi pokrivala cijeli stan. Osim toga, imaš održavanje, cca 1500 kn godišnje za to, a nije ni trajno koliko struja. U stvari, ispada da se plin više uopće ne isplati kao prije, puno rizika, puno troškova, razmjerno neučinkovito grijanje... A ja možda uopće ne ostanem ovdje. Kad bih bila ziher da neću prodati, kajaznam, možda bih nekako smogla za takvu investiciju. Ovako - ako prodam stan, prodam i radijatore i 'đenja!

da , samo što klima ne može grijat ako je premrzlo....ovdje u Ri je bilo tako. Isključila se, pregrijala iako nova i dobro zmontirana.

Klima nije dovoljna za zagrebačke zime, juicy. Je, razmišljam i ja o inverteru pa da tak grijem u prijelaznim razdobljima, ali za pravu zimu to nije rješenje.

Vega ako se sječaš peči ili kamin- kajgod u boravku, grije cijeli donji dio, 120 kvadrata.

Vega, bem ti takvog advokata, koji nema za tu lokaciju. To je životna investicija, koja se ubrzo isplati. Osim toga, može početi ab ovo.
Tabula raza. Može si napraviti baš kako mu odgovara.
Naravno, sve to u nekoj donekle normalnoj ekonomskoj situaciji. Što ova danas nije.
Drži ti svoj stan, snalazi se i čekaj neka bolja vremena za prodaju. Kažu, doći će.

Bis, ima potencijalnih kupaca, ali ne po cijeni koju ja tražim. A ja tražim cijenu za koju sebi mogu kupiti odgovarajući stan u centru grada i da mi još ostane za grickanje. Ako to ne mogu postići, nemam razloga prodavati, jer s viškom kvadrata uvijek nešto mogu, zar ne? Bez kvadrata i bez love nemrem niš.

Najgore je to, što si startala s dilemom, investirati u stan ili ne i što si nakon par godina još uvijek na tom pitanju, bez odgovora.
A stalno mic po mic nešto uređuješ, jer si hoćeš poboljšati uvjete. Što je razumljivo. Točno znam, jer je i meni tako. S tim da ja ne živim tamo.

Ija bi tako ko Yui, nemoj "obezvrijediti" stan ako ti nije bašbaš potrebno, pa sigurna sam da znaš što radiš:-)

idem , dežurstvo završilo, treba stol okrasit ručkom, mahmah.

mazmazni moju ljubav Vega;-)

Bok bis i tebi...

Je, baš tako, juicy, a konfor i estetika u stanu su mi sve lošiji, katastrofa! Zapravo me najviše drži to što radim 2 minute od stana i za to se zaista isplati izdržati, nemrem si zamisliti taljiganje tramvajem u 6 ujutro i slične novozagrebačke veselice koje bi me čekale da prodam po sadašnjim cijenama i kupim po nekoj razumnoj. Osobito s obzirom na to da ponekad radim dvokratno, čak i trokratno - više bi me koštale te pauze nego npr. sadašnje grijanje.

*komfor

Bok, bis, evo, tvoja ljubav mi baš došla malo zapresti, kao da zna da je spominjemo :-)) Odoh i ja sada, niš pametnija nego prije, ali s dvije štedljive žarulje i jednom LEDicom. Adio!

Kad si dugoročno izračunaš prevoz od negdje na posao i natrag, gubitak vremena, a sve se to računa, da ne govorim o tome da si navikla i živjela cijeli život u tom kvartu, bilo bi suludo 'poklanjati' taj stan budizašto, jer stanovati u Centru je ipak drugo nego u Novom Zagrebu. Živjela sam tamo godinama. Dobro je za obitelji s malom djecom i samo to.
Ajde bok i tebi.

pogleč ti njih...
podstanare još nisu ni primile,a već bi ih izbacivale :)

Ja niti neću primiti podstanare ako znam, da ih ne mogu izbaciti van, ako mi ne plaćaju stanarinu ili mi rade drugu štetu ili mi stan zatreba, a zakon iz bezrazložno štiti, a mene kao vlasnika, ne.

Volim kad me djusi kaznjava.
Onako u visokim crnim cizmama sa stiklama,
bicem i dildom. U korzetu. Kao podstanara.
Mmmmmm...
;-))

Htio bi to...e baš neću...to ti je kazna

;-)))

Kaznite me,
maznite me.
;-))