igra igra igru igre

sto je posebno i po cemu se pamti
to neki vec zaboravili
danasnja djeca i nasa djeca buducnosti
nece znati kao ja kao ti
suze su odavno ispustene,izhlapile
oci vise ne mogu plakati
ostala je tuga i zaborav
odbacenost i sjeta davnih godina
ostao je zivot izgubljenog ratnika
stari i nemocni
spasili nas zgubidane
zahvaljujemo im debilnim opaskama
ja se sramim sam sebe
radi nas,radi tebe
onih kojih vise nema da li nam sve
samo za nas,da nam bude bolje
vracamo im sad ovako...
kad umres nitko te se nece sjecati
nije velika steta jer svi ce brzo zaboraviti
nastaviti dalje,zivot nosi svoje
borit se i umrijet za pravu stvar
to ne znas ni ti ni ja
sreca nas je mazila-do kad
tko izgubio je ojacao
u miru ceka,da dobro je
najvise boli samo sramota
izgubljenog vremena nas prevaranata
ne tice me se imao drugog posla
bilo mi je gore,ja sam manjina
manjine su u glavi zatocenika osobnosti
osoba se postane kad na bliznjeg misli
gradovi i imena nisu vise bitni
povijest nam puna vapaja i boli
blizi se kraj price pa htio jos nesto nadodati
krv je sloboda i daruje se dalje
smrt je nista ako imas snove