Usamljenost...

Kao da zivim u svjetu gdje nema ljudi.,
sam sa svojom pustom sudbinom..sto mogu
katkad pozelim s nekim podjeliti srecu..
al ne preostaje mi nista od molitve bogu
Zasto.....
to malo ljudsko bice ne umre sto prije..
kome je sudjeno da nekog voli...
a da samo nikad bilo voljeno nije...
Usamljen...u svjetu toliko veselih ljudi
cudno zvuci ...u realnosti sagledati..
sto vrijedi pisati mnogo rjeci..
kad ih niko nece pogledati
no ja ih pisem,pisati ih necu prestajati
sve dok jednog dana ne nestanem
ionako znam da nikom necu nedostajati
ipak u svemu tome postoji nada...
da ce zivot jednog usamljenog cvjeta
zauvjek zivjeti uvjekovjeceno u rjeci
nekog nepoznatog usamljenog svjeta...



.....Franjo

24.03.2005. u 21:14   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

nista...nista stari ljudi grjese kao i ti ime s malim slovom..
sto ces dogadja se..ugodna vecer

Autor: tanto   |   24.03.2005. u 21:25   |   opcije


hah onda dobro. nije bas neka ugoda, al gura se, jelte.... jos da me ovo prodje.... al onda opet nesto novo i drugo dodje, jel' tak?

Autor: prilagodjen   |   24.03.2005. u 21:36   |   opcije


Dodaj komentar