IQ

Rijetko sam se kad osijecala toliko usamljeno pokraj svih... Da se razumimo, ima tu ljudi okolo, ali kao da ne dopiru do mene...ili ja do njih...svejedno. Kad smo postali ovako otudjeni? Ovako "perfektni" da se rijetko vise mozemo i povjerit nekome, da to uopce zelimo i da taj netko uistinu slusa...

Imam osijecaj da je sve umrlo...uistinu umrlo...Jedva se sijecam osjecaja zaljubljenosti...Bliskost je nesto sto pamtim kao neku slicicu iz spomenara ili davnih nekih dana...

I opet se pitam po ko zna koji put...sta je uopce vise smisao kad izgleda da smisao vise nitko ni ne trazi... Sta li drugi traze? Poljubac? Zagrljaj? Pogled ispod obrva? Cini mi se da to nije nista toliko novo da neandertalac nije znao za to...

Zasto smo se prestali voljeti?

Prestali smo se voljeti jer sve zene traze istog muskarca, a to je onaj kojega jos jedino u bajkama mogu pronaci. Nisam naisao na zenski profil koji zudi za poljupcem, zagrljajem ili pogledom ispod obrva... Visok, crn, atletske grade, ambiciozan, koji zna sto zeli, obrazovan, nasmijan, da se bavi glazbom i sportom, s podebljim bankovnim racunom, vjeran, bez braka i djece iza sebe.
Znam jednog ali je vec odavno u vezi s predivnom prirodnom plavusom manekenske grade kojoj je on prvi muskarac i koja druge muskarce niti ne vidi, obrazovana je, uvijek nasmijana, njezna, izvrsno kuha, pegla i vodi brigu o djeci i muzu iako ima izvrstan posao ali stize sve, a u krevetu je bolja od svake porno glumice, nikad ne prigovara i svaki put se dragom veseli istim zarom...

poanta. samo je jedan princ i jedna princeza :)