Rosela, vještica sa livade

Rosela, dosta ti je više posta koji danima stoji na tvom blogu kao posljednji objavljen.
...nije predugo, ali mi se doista popeo na vrh mozga, i ne mogu ga više ni trena podnositi.

Ovih dana sam umorna, umorna da mislim i trudim se oko sebe, oko bilo čega, a rezultat
umora je naravno izostanak pisanja.
...ne želim se previše forsirati, možda su jednostavno takvi dani u pitanju, možda nije u pitanju
val nove unutarnje letargije... no u slučaju da je posrijedi zadnje navedeno, znam da se neću predati,
ja i gospodin Lux to nećemo dozvoliti.
Gospodin Lux? Da... sasvim je pristojno od mene da ga ovdje spomenem, jer osjećam njegov pozitivan
utjecaj otkad se on druži sa mnom. Maleni, nebesko plavi Lux.

Vani je vrijeme maglovito, olovno sivo, hladno, vlažno od magle...a moja nutrina se ne razlikuje od njega
previše sa svojim bojama, sada u ovom trenutku.
Sva sreća da trenutak traje koliko i jedan udah pluća, koliko jedan treptaj mojih kapaka...