Ne zelim pricati o smislu

 
Slatko, o slatko
To tvoje obecano tijelo drzim uz sebe,
da me drzi, da me drazi,
jucer, il' sutra, ili danas mozda
zelim te
i tiho molim: ti trenutak jedan pravi,
de, daj se pokazhi.
 
Hocu te jako, sad i jos prije,
zivjet zapocet sanjani san,
s veceri mozda, danas rano vise nije
pa pozdravit vec sutra
skupa nas prvi dan...?
Tu zoru u nama, sto vjecnost krije.
 
Malaksalosti moja, ustukni, rekoh,
jer drugi izbor ne nudim,
jer slucajnosti draga, ipak predugo zudim,
na zrtvenik ljubavi stavit cijelo
uz njeno, to svoje tijelo.
 
I, gle, slusa me ono i kazhe: da,
volja ti je jaka, necu protuslovit'
trazi svoju srecu, idi,
ljubavnim morem pustam te plovit.
 
A i ja cu njemu, hvala ti tijelo,
sto me slijedish, sto me vodish
u suzama sna sto mi dajesh
da ti dopustim novo
da se rodish.
 
Tijelo spremno, napregnuto cijelo,
pogled miran, jasan i cvrst
Trzajem uha pratim na obaracu trenutka
njen prst.
Korak mi je polagan, a zagrljaj zelje
dubok i jak
kroz vrijeme sto hodam prati me samo
iscekivanje lavine, pucnja,
sto kida vrijeme i zrak.
 
Ne, nije da ne ocekujem.
 

lijepo :)