Sve i ništa

Pogledi u beskraju, onako je kako je bilo i kako treba da bude.
Krvnik ljubavlju polijeva lomaču dok još jednom me voliš blizu jutra,
kada svjetlost čini umornom onu našu djetinju radost u očima.
Snovi su put kojim bježimo do mirnih ulica gdje odzvanjaju
topli zvuci veselog žamora milijarda pobjeglih koji iščekuju
svoje kraljeve, davno obećane kraljeve.
Ti si kraljica Ja sam kralj. I žamoru osmijehom prešućujemo ono
što samo nas dvoje znamo.
Volim te.
Snovi su samo neukroćena sjećanja.
Živimo od zabavne igre među zvijezdama, ponekad uživajući u prekrasnom pogledu
na veličanstveni očaj nestrpljivog mnoštva.
Igramo prokleto hladnu igru punu nježnosti i grijući se vatrama vlastitog pakla
kojeg tako pažljivo raspirujemo jedno u drugome,
dok ti utjehu divlje izbijam iz požude u noćima koje ponizno mole za mir,
kad umirem i nanovo se rađam u tebi,
puštajući ti svoje demone koji u plitke grobove zakapaju sjećanja.
Duboko u sebi, ostajemo odani ljudskosti.
Trebat će nam, kad se budemo susretali sa ubojicom u ogledalu,
oči u oči, obavijeni nepoznatim glasovima,
nepoznatim jezicima i nekim novim dodirima.
U nekom prijelazu, gdje ljubav gubi smisao,
uronjeni u sigurni put spirale kraja,
beživotnih i blijedih tijela na opustošenim livadama.
U očima ostaje trag lažnih oblaka.
Ne ljubi me, slijedeći sam.
I ništa tu ne možeš da uradiš.

svemir je čudno mjesto:
planete od ugljika, dijamantna jezgra,
mala sunca, golema, bijela pa crvena,
rupe s gravitacijom, bez gravitacije,
stotine bilijuna maglica rađa zvijezde,
i mjesece i planete, pulsare i komete,
katalog čuda svakakvih,
nesrazmjerno malih i velikih,
a sve je jedno:
jedan dah, jedan život, jedan puls.
pad jednog je pad sveg ostalog, redom.
uspon jednog diže sve, redom.
koliko rupa, toliko letova.
i na kraju, gdje smo?
a čemu?
a za što?
ako nađem odgovor, hoću li ga reći?

A crna rupa?
Crna materija?
Crna tvar?
Ha?

nije sve to tako crno, tvar i materija, na primjer, su samo tamne :)

a za sivo imaš pivo

Tamna?
Ima smeđeg Jupola?

doduše, spaljeni mostovi su crni

smeđi su zidovi ružni
kao, ostarjeli, ali se još ne daju srušit

duše su ili crne ili spaljeno šarene
nema jednobojnih

a i ovaj nick mi je krivi
nekad sam imala odgovor na sve
sad nije baš PitchBlack
ali je očito WhiterShade, Opaque, recimo, IdealiPali, hehe

kak ono ide: napravi limunadu od razbijenih jaja? :)))

šest solo komentara mi je limit
a rekoh da neću nikad
svašta rekoh :)

Zadržah se kod Pamele.
To djevojče mi se čini malo osjetljivo zadnjih par dana.

žene su orhideje, pomisliš loše, uvenu
zapravo, ono s laticama ruže je bolje: daš, ne daš, uveneš
dakle, žene uvijek uvenu, na kraju, u međuvremenu su loše

tri žene u kratkim crnim haljinama lebde nad lomačom
u pozadini tri crna križa na golgoti
osmjehuju se
plamenovi ližu kožu, vijore haljinama
američka horor priča - kažu, nova serija Koven

ma ... ide sve na off

U venu?
Hehehehe

I meni se čini da ide na off, sve.
Ne čini li ti se da svi mi, priznali ili ne priznali, njušimo neku katastrofu oopasnu koja će nas pogoditi, na nešto, ružno i snažno?
Među ljude, na ulicama, uvukao se strah.
Još malo i veliki, crni terenci, zaustavljat će se, pokraj nas.
Kao da nas biraju, označavaju, tko će u Novom svjetskom poretku preživjeti.

Sto ce im terenci? imaju tehnologiju pracenja na druge nacine...:-)

Oblik subliminarnog zastrašivanja.

...preko tv-a...itd.

I vodokotlića.

WC papira.

Aha, posebno wcpapira, špricaju poseban sloj nečega, koje lijepi naš otisak, tj DNK i to analiziraju i spremaju u baze podataka.

Nanotehnologija. Nanopremaz za guzobris. I poslije se cude kako su ih nasli, ccc...

Misliš da ono kad vadiš krv, da iskoriste tu svu krv?
Ne, sortiraju je, i analiza iste koju oni obavljaju, dodaje se u naš DNK karton.
Prate nas i tako

To sigurno rade. A znas da u ampulama cjepiva imaju male mikrosonde, tako uvijek znaju gdje smo.

Da. Zato sma se prestao cijepiti prije desetak godina.
Nabijem im ja cjepivo, u treće oko.

Pametno. Odoh sad spavati dok mogu. Laku noc.