Pogled iznad tipkovnice

JEBAČKI TROKUT
 
Upeklo je sunce. U koloni na cesti D1 vozi se desetak na sat. Osjećam kako mi gori desna strana tijela, dok glumim ugodnog suvozača u prijinom autu. Već smo nekoliko puta stajali i izlazili iz kolone, sve to za nekoliko provedenih minuta u klimatiziranoj trgovini. I nećete vjerovati, nekoliko stotina kilometara našeg putovanja, mogli smo na prste jedne ruke nabrojati, koliko trgovina uopće ima klimu, u ostalima je onako šminkerski puhao ventilator, taj jebeno vrući zrak. Ustvari najbolje razgledavanje naše Južne Dalmacije  i mala mjestašca koja se protežu uz naše plavo more je samo ako vozite u prvoj brzini, i kad se tu i tamo nađete na nekoj nizbrdici pa pustite auto u leru da polako klizi, i nekako u tom usporenom trenutku uspijete malo okretati glavu lijevo – desno da biste ugledali koju dobru reklamu, koju dobru pičku na cesti i sl. I zapravo tek kad se nađete u koloni dugoj nekoliko kilometara, na  glavnoj cesti  na kojoj se svakih dvadesetak metara pribraja neka sporedna ne asfaltirana cesta, s koje vam se priključuju auta pravih lovaša, što napuštaju apartmane, čiji vlasnici su bili u stanju napravit takav luksuz uz glavnu cestu, ali ne i dovršit prijelaz svemu tome, zapravo u takvom usporenom stanju vidite čega sve ima i nema, što nedostaje a čega ima i previše. I u stanju ste doživjeti i proživjeti razno razne stvari. Sve to ne bi bilo loše kad bi trajalo kratko, no, nakon nekoliko sati na temperaturi koja može spržit u sek. jaje na haubi (što je dobro, u slučaju da ogladnite), više vam neke stvari jednostavno ne mogu biti smiješne i odjednom ste u nekom kuhanom stanju i da vam kojim slučajem izleti maca na cestu ili u vašem pravcu stopira jedna užasno napeta, sisata, mišićava, plavuša, Čehinja, više niste u stanju uopće reagirati i sve to onako lebdeći prođete, i toga se ili uopće više ne sjećate ili se sjećate kroz maglu i tada tvrdite da je to bio neki davno odgledani film, kojeg se baš u detalje i ne sjećate.
No, za pravi godišnji odmor dade se sve podnijeti na putovanju, i vrućina i gužva, buka, znoj, smrad auta, glad i žeđ i nervoza isto tako gladnih, znojnih smrdljiv ljudi koji sve to skupa prolaze s vama, tj. ispred vas.
Izdržati sve to treba čak dva puta, prvi kad se odlazi na godišnji i drugi nekako tužniji, kad se vraćate s godišnjeg. I zapravo sami put polaska i onaj put odlaska su dva dana koja se također ubrajaju u godišnji odmor, a uopće nisu odmor, ali su zato dani u kojima ako si dopustite možete toliko toga doživjeti, da ostali dani plaćenog odmora, bio to cijeli tjedan ili čak dva (tko ima sreće tj. novaca) možete i prespavati tj. ne vidjeti ništa u izabranom mjestu, ni kulturne spomenike, ni dobre restorane, ni noćne klubove, baš ništa, samo ako... ako ste u stanju put pretvorit u pravu malu avanturu, pustolovinu ili već... nešto... za dušu, za ono što imaš među nogama.
Dug je bio put, najviše zbog te jebene gužve na cesti. Ipak većini ljudi koji se ne boje ni gladi ni rada, godišnji odmor počinje doslovno u isto vrijeme, istog dana i uvijek  prvi dan vikenda bude proveden u putu. Nas dvije smo jedne od onih (ne)sretnica koje bi vidjevši neko auto pretrpano putnim torbama, s zatvorenim prozorima, rekle na glas:...»Blago Onom s zatvorenim prozorima...» (taj u autu definitivno ima klimu). Ja i Coco smo se morale zadovoljiti što je ta njena krntija uopće bila u voznom stanju. I sve je bilo dobro dok taj autić vozi. Zato se i nismo htjele žalit, jer strah nas je bilo, već nekoliko puta kad bi se žalile doživjele bi pravi fijasko, urekle bi same sebe. Stoga smo šutjele ka' zalivene kad je autić bio u pitanju.
Da, i što se zapravo dogodilo na tom našem putu. Ja sam bila toliko ošamućena da nisam baš bila u stanju ni za priču, a ni za živjet. I nekako sam cijela mlohava ležala u polegnutom suvozačevom mjestu, Coco me svaku neku minutu polijevala vodom i nešto gunđala, ka' da joj ja namjerno želim upropastit cijeli odmor, i zar mi je ona uzalud govorila da se prije puta nahranim, napojim, namažem sa zaštitnim faktorom, i da uljepšam glavicu sa nekim slamnatim šeširićem, a ja ništa, baš ništa od toga, njoj u inat, a zapravo sebi učinila loše. Više se ni ne sjećam, a navodno joj jesam, savjetovala da tu i tamo parkira sa strane auto, da se prošeta, ako ogladni da zalogaji nešto, da mene slobodno ostavi samu, da se ne brine.
Zapravo cijeli njen proživljeni događaj saznala sam tek nakon dva dana, kad sam došla sebi, jer trebalo se odmorit na odmoru i od puta. I sad sam ljubomorna na Coco i next time ću je sigurno poslušati.
Coco je bila toliko ljuta što od mene  što od tolike gužve, da je odlučila ostaviti sve i auto i prtljagu pa i mene, ne baš na sred ceste, ali metar – dva sa strane. Tek mi je poslije priznala da me ostavila u suncu, i fleke po mom tijelu su njena slatka osveta. Izabrala je neku konobu za svoj gušt. Iako konoba nije bila klimatizirana, soba u kojoj je poslije marende završila bila je i te kako ohlađena. Snimila je cijelu situaciju u konobi, koja je bila cijela ispunjena nekim facama, tvrdi ona. Zaključivši to na osnovu parkiranih sportskih auta stranih registracija, na parkingu točno ispred te konobe, koji se plaćao 80kn, stali vi jednu minutu ili cijeli dan. Što je za naše džepove bilo i te kako previše. Nije bila jedina ženka u konobi, ali je bila jedina koja je nešto valjala. Za koju bi se i neka malo žešća faca okrenula i mašila. Iako mi Coco baš i nije ispričala detalje. Sama zaključujem, da je jednostavno trebala tog vrućeg dana jednu vruću, žestoku jebačinu, da je vrati među žive. I ništa joj nije bilo važno. Ni spora usluga u konobi, ni loše pečena riba, koja je bila starija od nje same, iako je na jelovniku masnim slovima pisalo da spremaju samo frišku ribu, no, naši bi prodali i svinjetinu kao ribu, da mogu. Sve za novce. I dalje pretpostavljam tijek cijele radnje. Coco sama, prava mala vrtirepka, u očima joj se vidi želja za kurcem. Neka dvojica pošalju bocu dobrog crnog vina za njen stol, uz poruku da im se pridruži. Što je Coco prije ili poslije i učinila. Dovoljno joj je bilo to što je jedan od njih i te kako bio poznat. I odmah na ulazu u konobu ga je prepoznala. Golman Gabrić. I sad se pitam da li uopće smijem pisati o javnim osobama ili kao pravi pisac trebam svakom liku promijeniti ime i reći da je svaka sličnost s stvarnim osobama skroz slučajna?!? Ja samo pišem i ne želim nikog da živciram. Stoga nastavljam. Tako moja prija Coco, odluči iskoristit taj trenutak samo za njenu dobrotvornu svrhu. I uz jelo, pa uz nekoliko boca crnog vina, nekoliko treptaja, dodira ispod stola, jednoglasno se slože da nekoliko sati odmore gdje god ona želi. I htjela je Coco da je svi vide, da je vide u društvu nogometaša, ali htjela je Coco biti i mala divljakuša, perverzna, htjela ih je obojicu odjednom, i to što je htjela nije mogla dobiti vani na otvorenom. I tako su se našli njih troje; Coco, Golman Gabrić i John Potrošač (kako ga je ona prozvala, zbog plika novaca koji nije bio spremljen u novčaniku, već je samo jedna mala zlatna kopča držala cijeli taj plik, koji je bio vidljiv svima, jer ga je John stalno vadio), u jednokrevetnoj sobi poviše konobe, sobi koja uopće nije bila za iznajmit, ali njihovi novci su i to kupili. Coco se prvi put našla u pravom sendviču. I kaže da je guštala svaku sekundu tih nekoliko sati. Pička joj je to trebala. A i guza. I još joj je žao što je u autu ostavila foto aparat, jer mogla je to sve slikat i čuvat za stare dane, ka' dokaz za priču kad bude pričala svojim unucima s kim se je njihova baka sve trošila, mogla je čak i zaradit koju kunu na tim slikama, ali jebi ga, tko je uopće mogao mislit da će se tako nešto dogodit. Bitno da se ona i dalje znojila samo  sad zbog dobrog divljeg seksa a ne zbog jakog sunca.
A ja, sjećam se da je Coco zadnji ostatak puta bila dosta tiha, jednostavna, i nekako zadovoljna. A zapravo je bila i te kako zadovoljena. I mora da je poslije oštrog trokuta bila pod tušem, isprala se cijela, jer nisam osjetila miris jebačine na njoj.
I na kraju, guštala je ona i močila se dok mi je prepričavala cijeli događaj. Njena mala ispovijed završava baš kao šećer na kraju, citiram Coco: «...a mogao je biti pravilni četverokut...»
 
NASTAVIT ĆE SE...         

"NO COMMENT"
ili ... COCO blagotise...
ili ... svako na odmoru dobije bas TO sto zasluzuje... a di si bila TI, Charlie, ka smantana spavala u autu...ko te ne zna skupo bi te platija, a ko zna, još i više...
ili ... Najbolja turisticka reklama za južni Jadran...
ili ... jel stvarno bio Gabrić?
A da je bija četverokut, ne bi Coco toliko dobila...jebiga...krokodilske suze...tebe moze i ovako, al onu dvojicu...