slova koja nestaju
usporeno zivot uzima svoj dah
na prostranim obzorima krila rasirena
letimo visoko pitajuci gdje je granica
ostavljamo slova napisana na pjesku
pisemo zivot pred dolazecim valovima
pocetna slova duboko ukopali
zurimo se na kraju strah nemira dolazi
stize na svoje odrediste na tvojim obalama
brise slova uspomena
pod tvojim nogama
nema vise zivota
ostalo je samo more i njegova obala...
28.11.2013. u 14:13 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara