ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

Padne mi na um, napisati ti pismo.
O tome koliko nedostaješ.Kako mi misli, sve rijeđe, ali istom upornošću odlaze k tebi.
O tome, kako mi tuga, često, prekine smijeh u zamahu.
Pisati ti, kako se budim u gluho doba noći, i iz tame gledam u daljinu,
uvijek u pravcu mjesta gdje ti sanjaš.
Snove koje više ne poznam.
Reći ti, kako su mi se dogodile neke stvari.Neka radosti, neke tuge.
Za koje sam mislila da ću ih uvijek dijeliti s tobom.I kad ne budemo više ljubav.
Ali, sad,sad smo jedno veliko ništa.Nigje se ne susrećemo.Nikad se ne javljamo jedno drugom.
Osim što ponekad pomislim da je čežnja toliko silna, da ju moraš osjetiti.
Željela bih ti reći,da svijet nije isti bez tebe,Bez tvog plavog.I da se u njemu ne osjećam dobro.
Usprkos božićnom pokloni, koji jednakom toplinom grije naježenu kožu.Usprkos šalici u kojoj kava uvijek ostaje topla i mirisna.
Htjela bih ti reći.
Ali ne smijem.

Bajci je kraj.
(BY ME)

Link

:-**
s dušom...

i srcem...

odoh kardiologu..

pa kaze....herz schmerz...

i ća je to ljubav kad pivac zapiva , okopuna i reče ajde nek si mi doma , a ja odoh svojim kokama