Životinjsko carstvo

Može malo po guzi za čvršći stav?

...crno-bijeli svijet...?

Nemam ti ja pojma kakav je svijet, Aphiše.

Sjećam se da u bivšoj Jugi nije npr. bilo homoseksualaca, serijskih ubojica i sustavnih pljačkaša općenarodnih resursa - nije to išlo uz tako zdravo društvo. Ako bi se pokoji pojavio, eeee, onda je taj bio uvezen od strane neprijateljske emigracije, zapadnih špijunskih službi ili klasnog neprijatelja.

A onda ode Juga, dođoše ovi. I sad mi opet netko tvrdi (laženka, npr., na ovom sajtu) da ti nisu naši, nego su ih ubacili i da je pojava takvih nenašijenaca zapravo bjelosvjetsko-zapadnjačka urota s ciljem zatiranja narodnog zdravlja.

Ovoga puta je infiltracija poprimila epidemijske razmjere, a zdravi su ostali samo našijenci s druge strane državne granice, ili oni koji su se umom i drumom povukli duboko u mrak da ih ih nezdravi ne nađu i ne zaraze. Valjda disanjem usta na usta, poljupcima, lomljenjem pogače i pušenjem lule mira.

Mogla bih ja još, ali upravo mi se javio majstor za plin, dolazi. U moju urbanu enklavicu u koju sam se sklonila od seljobera opasnih namjera. Jerbo, valjda sam i ja zaražena. Pa ih se bojim.

Bio majstor i otišao... Ajd, živo me zanima kol'ko bu izračunao.

Nego, zašto određenu vrstu seljačina smatram opasnim namjernicima? Iz iskustva. I zapraf, još uvijek sam tol'ko bedasta da se ne bojim njih - oni su mi apsurdni - koliko svoje sklonosti da ih intelektualno precijenim, a djelatno potcijenim.

..kakav je to majstor koji bi jednoj dami zaračunao...?

Vid'te, tak su se nekad davno vrtjeli volovi na ražnju, ispijala loša rakija, treštala loša glazba, pričali loši vicevi, a meni sve to skup bilo loše i apsurdno, ali mislila sam, ajd, neka, nek se narod veseli, siroti i sirotinja, naučit će bolje, nisu imali prilike... I onda bili izbori. Moj muž nepokretan tijelom, živ duhom, ima pravo glasati od kuće. Pa ja u stožer, tamo jedan zadrigao od voletine, rakijetine i važnosti, velim mu ja, glečte, skoro je 19h sati, a nitko nije došao ubilježiti glas mojeg muža, koji je bolestan, nepokretan i td.

A hebga, Aphiše, onaj koji živi od toga :-((

No, da nastavim... Veli meni zadrigli: "Slušajte, gospođo, pa ako je on tako bolestan i nemoćan, onda NAMA (!!!) njegov glas i nije važan."

NAMA???

NIJE VAŽAN???

NJEMU je važan, odbrusim, i to baš zato jer nije za VAS. I nazovem Radio 101 i u 18:55 evo ti NJIH. Nadrkanih. I pijanih.

Nisam mislila da će ONI dobiti izbore - fakat nisam! Nisam se usudila pomisliti da ima dovoljno ljubitelja volova; i da sama pomisao na moć toliko opija.

A otkad su ONI dobili te izbore, vidim da su im slabiji, nemoćni ili bar malo od njih nemoćniji omiljena meta. U svakom pogledu nevažni, osim kad po nekome treba lupiti bez osobitog straha da će te sustići uzvratni udarac i/ili da će te netko (taj nemoćniji ili netko treći) razbiti.

U međuvremenu smo svi već onemoćali od njihovog silnog lupetanja.

Zato sad i ja lupim kad god nemam prečega posla. Nažalost, najčešće ga imam. I znam da će oni uzvratiti jače, žešće i odlučnije. Jer meni su oni još uvijek smiješni. Za nepovjerovat su mi! I to me priječi da s njima uđem u ikakav full contact.

To, i gađenje.

I jest, priznajem da je to bahatluk, ali je od srca.

A sad idem kuhati ručak. Uz zaključak: konzervativizam je apsurdan zato jer znamo da je staro i prošlo već bar jednom bilo neuspješno. Promjene su neizvjesne, ali pružaju šansu da budemo uspješniji. Sada. U ovom vremenu.

Krčka.

Tak da imam cajta objasniti zašto se bahatim prema NJIMA. Zato jer je NJIMA svijet očito prekompliciran; a kad je nekome svijet prekompliciran, onda traži jednostavna rješenja. Kojih nema, ali zato prigrli fundaMentalizam, jer to je naizgled jednostavno.

A počne s prebrojavanjem:

MI vs oni;
VAŽNI vs. nevažni;
MOĆNI vs nemoćni;
S NAMA ili protiv NAS...

...računaj s tim da će sve ovo jednog dana SKURCAT i ovaj narod će pobijediti...(pobijediti=preživjeti)... :-III

Gadi mi se takav menzalizam, pardonček, mentalitet, ta isključivost, monokromatičnost, nepoštovanje svega što nije u krugu MI i što mu se nađe na putu širenja, ali monolitnog, čistog kruga MI - nema da u taj krug uđeš ako nećeš biti MI!!!

Gle, Aphiše, globalno gledajući, tak je svejedno hoće li ovaj narod (mislim na Hrvate) preživjeti ili neće. Ljudi je na svijetu previše. Činimo (si) previše štete. Tak i tak živimo u skučenim, zatvorenim krugovima ovakvih ili onakvih MI, ne zato jer to uvijek hoćemo, nego zato jer nam se neki krugovi jednostavno zatvore pred nosom...

Tko preživi, tak i tak će se svesti na osnove: ili će biti bogat i svemoćan, ili će robovati da bi dobio hrane za daljnje robovanje. Ili pak nitko više niš neće imati.

U međuvremenu će se i dalje ratovati, jer rat je uvijek konstruktivna zanimacija: tko ima, zgrne još više, tko nema, dobi neki cilj da ne mozga o tome zašto on nema, a onaj drugi ima.

...biološko-ekološki gledano nema nas ni približno onoliko na kugli zem. koliko bi nas moglo biti (živjeti) ...naravno ako poštujemo principe održivosti...vjerujem da će se i ljudska svijest jednog dana "demilitarizirati" i da će se ljudi "okrenuti životu"...životni prostor je neogranićen ...naravno u svemirskim prostranstvima...