...

/75

sjedio je na mom balkonu
u varteksicama i plavoj majici
bilo je to /75-te
i frfljao o tome kako će zapaliti svijet
svojim pjesmama
ne zanima ga toliko fonetika
niti njegova sestra
ljetovanja u ninu
(vojarnu u skopju je odslužio nešto kasnije,
primio moje pismo na koje nije nikad odgovorio, naravno)

došao je da preuzme stari dijanin dnevnik
pronađen u nekom memljivom podrumu
(naravno, nije pristojno čitati tuđe dnevnike,
flagrantne detalje o ondašnjim napušenim tulumim
ljudima koji su koketirali sa žutim
iako se to tada nije tako zvalo)

spominjao je mog frenda zvonkeca,
koji je gadno stradao kasnije u ratu,
a bio je prvi muškarac koji me poljubio u usta,
i to kako svira na svadbama narodnjake
(ah, od nečega se mora živjeti
iako je, čini mi se, taj melos
preostao iz sarajevskih dana,
ne opravdavaj se, Đoni!)

tada mi je još tamburao preko telefona
"daaankaa, voooliiim teee"
iako je znao da sam premlada i prebedasta
a on ima tako velike planove

i kasnije, dok sam odrastala uz usne vrele višnje
i poljsku u mom srcu
njegove su crne oči sjale divlje i žarke
znala sam da neće ostati na svojem opjevanom balkanu.