o neodlučnosti onoga ko je ostao neodlučan
hofiranje
negdje nekog svibnja, 2011.
pjesma
malo o tebi
malo o meni
a bio bi bolje da je nema
o tebi
kratka bolna sekvenca jednog filma
unijela je nelagodu nesigurnog, usamljenog očekivanja
i ne znaš je li baš toliko dobro
ne znaš, a tako je zamamno vjerovati
da je dobro
dobro
koje nam onaj gore zlobno ne da iskusiti
o meni
znaš, zapravo znaš
makar ti uopće nije važno
da nisam kukavica
i u tom si trenu popustio
sitnoj muškoj sujeti
oh, pravila daju iluziju sigurnosti, zar ne?
a da nisam došla
s mislima one koja svjesno krši nebeske zakone
i bagažom kuraže u mudrost lošeg iskustva
bi li napisao sitnu porugu mojoj taštini?
možda i ne bi
galantan i pristojan,
znajući da bi me povrijedio
zakinuo vlastitu radost
no možda kasnije, čisto obranaški
u nekoj nebitnoj zajebanciji
nabacio tih nekoliko mučnih kadrova
i više ne bi bilo zajebancije
možda smo ipak oboje dovoljno hrabri
ponekad ja više znam
a ti više možeš.
kondicional: mogao bi
ne sumnjam
meni će doći dani kad neću moći
trenuci kad se osjećam slaba, umorna
i beskrajno sama
hoćeš li tada doći
ili ću pjevati ovu žalosnu pjesmu
riječi su prekrasne, tvrde, unatoč ceci,
ne bih nikad o njima znala
da nema filma
i da ti nisi pasionirani fimofil
i da ne znaš pronaći
važne riječi
u kaosu slika i zvukova.
daj me već jedamput zagrli kak spada!
10.12.2013. u 15:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara