rupurendronskalije

uvijek tolko jedva čekam subotu toliko jedva da ju jedva dočekam skoro svaki put i to tako da petkom gotovo niti ne uspijevam zaspati. odnosno uszmognem usnivati no ne mogu prosnivati. budim se noču i po nekoliko puta i mislim se još nije subota. ili je ali nije pristojno da se baš tako jako rano probudim i razbudim kako bih ju (subotu) napokon počela uživati. tako da se uglavnom i u prosjeku subotom budim oko šest sati. lahka, čila i presretna. evo počela je subota. sake tumi mama.

jutros sam se probudila oko četri i petnajst. ni vrit ni mimo. reko ak sad zaspnem možda budem nedo bog spavala do pol osam. il još gore, do devet. a to mi je najgore. inače obožavam gubit i dangubiti vrieme al subotom to volim ne činiti budna.
malo sam se još vrtila u krevetu i u frustraciji levo ili desno kokoš ili jaje pjesma ili recitacija na oko ili kajgana i onda sam u 4:45 punktum ustala iz mog novog perfeta drims kreveta. zora još nije rudila. vani je bijo mrak i magla. čisto savršenstvo.
Link

:)...