Ručkić krčkić

Popizdičici: Jest, blogami, i mi smo davili. A reakcije su bile daleko gadnije nego što su aktualni udavi ikad doživjeli.

Mai: Ne smeta mi tvoja radost, nego tvoja tupost. A ta je očigledna u svakoj rečenici. Kao i potreba da te drugi vide i potvrde onakvom kakva bi htjela biti. E pa ja te vidjeh i nemrem potvrditi. Što sam elegantno prešutjela, sve dok ti nisi počela LAGATI o mojoj pojavi, uz autoritet činjenice da si me vidjela uživo. Onda sam ti ja napisala kak ti zapravo izgledaš i kakav dojam ostavljaš. Fizički, intelektualno i društveno: okamina. Neprilagodljiva vremenu općenito, a kamoli trentuku. Jer, nije svako društvo za tebe, niti si ti za svako društvo.

I da, meni trebaju ljudi da bih bila bolja: bolji ljudi nego što si ti i velika većina ovih koje ovdje čitam.

Što se tiče mojih gušteva, pa gleč vako, krkanluk i pametovanje zahtijevaju zaista puno vremena i energije - nemre to svako! A osim navedenih, imam ja i još neke, ali ne bih njima gnjavila bloški puk. Da mi opet netko ne namontira govno na glavu iz čistih govnarija u vlastitoj.

Haug!



(Nemrem ni ja naći onu sliku koju traži popizdičica, izgleda da je izgubljena u prijelazu na novo računalo.)

Kaje sad nepoćudno???

Viš ti to, nemreš ljudima ni odgovorit kak spada, štoviše - sa zadrškom! - a da nekome ne zasmeta.

Danas ja ko Perica, uglavnom čistim; sad čekam da mi se krkanluk skuha.

I fakat nikog ne tražim. OVDJE. Inače, odlučila sam da ću se još jednom udati. OVDJE ne vidim kandidata.

A sumnjam da ih ima na nekakvoj gerijatrijskoj čagici u kojoj se sjajno zabavljaju ljudi skloni trabunjanju, a nesposobni za dijalog.

skuhal sam još jučer
a sad se spremam otopit friđ
do sada sam hladil
a sad bum malo grijal
da se led brže otopi :)

Iako se možda varam: uspješno ubračivanje zapravo zahtijeva slijepu vjeru. Zato se oduvijek mladi nalaze na mjestima koja ne omogućavaju suvislu konverzaciju. Inače bismo izumrli, još odavno.

Znaš kak ti ja to, perce? Stavim rajnglicu s vrelom vodom, zaprem, ali nakratko. Onda strugalicom za led skidam velike komade, prije nego što se sasvim otope, jer je gadnije skupljati vodu nego led.

I imam neki bio-alkohol za dezinfekciju. Ne mora se skidati, samo ga našpricaš i razmažeš.

tak i ja to radim
i ne samo ja
to je dobar način

E, viš, očito smo srodni čistači! :-))))))

to smo apsolvirali već sa školjkom :)

Nego, da nastavim, jer je krkanluk praktički gotov (škarpina na pari i kuhani krumpir): čage su za mlade i/ili nezahtjevne. Mai mi je zapravo u većini svojih zapisa o čagi jako, jako simpa, jer se vidi da ona voli čagu samu po sebi; ali još više voli biti u centru pažnje. A to zasmeta.

Je, za školjku ti svakog tjedna usrdno zahvalim! Ozbiljno.

ja do svoje navratim i ćešče
al to već nije za pričanje

Na ovom sajtu mi općenito smeta preskriptivnost: ne, nemrete biti sretni vako, nego moratno nako... Ma daaaaaaaaaaaaaaaaaaj! A ovdje sve sami brodolomci! Moš mislit autoriteta za uspješne veze, sreću i ine radosti.

Ja svoju čistim a la perce jednom tjedno. A navraćam po potrebi.

Ja nikad nisam bila sretna na mainstream načine. Nikad! Dobar dio života sam se grizla zbog toga i pokušavala prigrliti tu mainstream sreću, ali sam, srećom, negdje prije 40. odustala i rekla, sad je dosta, nisam ja za to, ali pogleč, pa mene OVO usrećuje, i ONO me usrećuje, i kaj sad ako velika većina ljudi to nemre shvatiti, pa nemrem i NEĆU biti sretna za njih, nego za sebe.

Međutim, baš zato jer sam jako, jako dugo, predugo, fingirala sreću ZA DRUGE, jako, jako dobro kužim samoobmanjivanje, obmanjivanje, fuliranciju, a i čistu tupost koja instinktivno srlja sa strujom, a ne kuži da se već odavno nasukala.

I bude mi neugodno zbog takvih. Konkretno, zbog mai. Čist simpatetički, bez zaštite empatije: bude mi neugodno u njeno ime.

A to je kompliment, u stvari. Jer, žena mi je draga. Mislim da nije zlobna, nego je sirota. Nema arsenala za nošenje sa strarošću, a ima hrpu loših navika koje više ne vrijede: velke sise, ali obješene, plavu kosu, ali spaljenu, budne oči, ali kratkovidne, šmekersku seksualnost bez recipročnosti. Više joj ni jedan adut ne vrijedi. Kao ni onima koji su dinare čuvali u madracu.

I sad pazi kakvu si ekipicu skupi: vrbicu, oličenje okamenjene malograđanštine; sajberušu, klaunicu ishlapjelih sinapsa; kokoš, koja poklanja nastambe da je ne ostave, ili igračke, da ne skuže koliko je dosadna; i sad pamelu, svoju mlađu inačicu, koja je opelješi na prvom koraku i uopće ne kuži što je učinila, jerbo su, kao što rekoh, posve iste - tupave. Samo što pameli neki atributi još vrijede - još ne mora prijeći na konvertibilne valute.

Gotov krkanluk. Možda nastavim uz varenje, a možda i ne. Bumo vidli. Zahod danas očišćen a la perce.

ma samo začepi tu labrnju jer previše putra imaš na glavi.

usfalilo mi smajlića.
sorry.:)

sjećam se reakcija na ove slike ,
nisam uspjela razumjeti onoliko riganje vatre koje su izazvale,
onu strašnu mržnju koja se iza toga dugo povlačila po blogu
i razmjere do kojih je sve skupa otišlo,
jer vidim tu samo par ljudi koji se dobro zabavljaju na izletu u prirodi .

ali ti je sasvim jasna ova današnja reakcija na blog o plesu?
a, tajana?

onaj blog danas o kraljici plesa ti je skroz okej?

je li, tajana?

tajana je glupača.
:)

nisam to još otvorila pa nisam ušla u materiju zlatkice
pogledat ću

aj, tukičice.
glupačice.
tupkice.
to ti je sve od milja, tajano.
inače, napisala bih ti da si budaletina, da me se baš pita..:)

naravno da je glupača :))
i ne samo to,
da znaš samo koliko i kakvih sve mana imam
fijuuu :)))

govoriti nekome da je glup
može samo netko, ko je izrazito pametan
jer
kao što svi znamo
to će sigurno opametiti budalu
jelte

zllatkica je peder sa konstantno neujednačenim kriterijima

to mi nije nikakva novost zlatkice ,
anthony de mello kaže da smo svi ludi ,
nedaj bože da sam jedino ja pametna ,kakav bi mi bio život
strava i užas

ja jesam izrazito pametna.
istina bog, to ovdje samo ja kažem i možete mi vjerovati na riječ ili ne.:)

aj...neću više ovdje.
samo sam došla reć' da je vega licemjerna na stotu.
lijepima se oprosti i zaboravi, ponekad.
ovakvima, kao vega, se pamti.
:)

čitajući tvoje postove
i meni se čini da imaš dovoljno inteligencije i duha
pa me čudi fiksacija na nečiji tuđi život i to tako negativna
zar je to jedina tema vrijedna pisanja?

vrijeme je za večeru,odoh ,
baj

i dr. House-a
mnogi doživljavaju kao osobu koja nije baš blaga u ophođenju
ali uvijek nekako
dođe do prave dijagnoze
a to je jedini put ka izlječenju
sam trud da se neko pozabavi našim problemima (bio on i začinjen otrovnim dosjetkama)
dokazuje da je tom nekom stalo
često i iz sebičnih razloga
ali ima tu i simpatija

Popizdičica opet popizdila. Opet je ljubomorna. Sad na to što se više bavim mai nego njome.

Ah, siroče... Osjetljiva dušica. Dugo je boli, dugo zlopamti. Stvarno ne znam kako sam je povrijedila, ali eto, jesam, i ona već godinama pati.

Pati i pamti. Kao sve dokone usidjelice.

Svejedno, upodrumarila sam je. Ostavila joj par koktelčića i laptop, pa nek na miru živi svoj život. Ima i Domestos, ako joj usfali aktivnosti.

Eh, da sad malo i ja reminisciram... Koliko sam ovdje imala škvadrica? Dvije-tri. Prvo s onom munjarom, koja je isprva simpatična, koji joj je ono bio nick, nemrem se sjetiti, pamtim je kao vjeveričicu, ali se ona više identificirala s nekim drugim. Eh, i to je isprva bilo čist simpatično: prvo smo išli na klizanje, onda na biljar, nalazili se na kavama... Onda je munjara odjednom popizdila i optužila pelpea da joj je prijetio nožem, a nitko iz društva je nije branio. Na blogu, naravno, i to pod mojim nickom, koji je užicala ne znam ni ja zašto, a blogme ne znam ni zašto sam ja bila toliko blesava da joj ga dam.

Dan-danas ne znam što joj je kvrcnulo u glavi, ali sjećam se, kad sam onda malo bolje izanalizirala to druženje, bilo je nekih pokazatelja i ranije da nije baš čista. Kad je pukla, društvo se još neko vrijeme okupljalo, ali svima je bilo nekak nelagodno, osobito nekim ubračenima, jer ih je bilo frka da bi ova mogla roštati po njihovim životima. Po mojem jest, svu je mržnju odjednom preusmjerila s pelpea na mene (jer sam je oprala na blogu) i poslala pismo mojem poslodavcu da je, kakti, moja studentica, a ja je diskriminiram. Po kriteriju gluposti, valjda.

Onda društvo s roštiljanja. I to je bilo simpatično, iako je roštilj bio samo jednom. E, onda je luda vjeverica poševila kjeleta, uvjerena da ga ja želim ševiti i da mi tako silno pakosti. Ali je onda kjele odlučio ševiti svoju gajavušu, a ova prolupala do daske, krenule kilometarske poruke, prijetnje, samoubijanje, ubijanje, špijuniranje i kaj ti ga ja znam kaj sve ne, do mene je stigao tek maleni dio. Ajd, većinom izvan bloga. I to društvo se postupno rasulo, ali iz boljih razloga: ljudi se uglavnom uparili.

Sad se družim samo s dvoje-troje blogera, i to ne ekipno, tj. vrlo rijetko ekipno. The Baba je epilogizirala iz tog kruga u svoje intrige i pelinkovac.

Kad sve skupa zbrojim, stvarno sam upoznala dobar dio bloga, i stvarno ustanovila da dobar dio nije stvarno dobar i/ili nije stvaran. Tak da nemam volje provjeravati opet, osobito ako unaprijed slutim da ne bu dobro. (To za ove čagere.)

Ali, kad je dobro, onda je stvarno dobro. I za to je vrijedilo doživjeti sve ove napade, spletke, razočaranja i štrapace s eliminiranima.

A naučila sam i nešto o sebi: badave meni društvo koje će me izvlačiti na sportove i čoporativna druženja, kad ja ta zapraf ne volim. Meni najljepše doma. Kod mene ili kod nekoga s kim se osjećam doma. Istinablog, nemam pojma kak bum se od doma udala, ali si mislim, pa još me čeka starački dom. Ako ne prije, onda. I onda bum to od doma.