Rosela, vještica sa livade

I ovaj post moram početi sa riječi koju sam zadnjih dana često koristila.
Ponovo moram napisati 'volim', ali evo, dok sam napisala uvod u post samim
tim sam joj oduzela prednost...

Dakle...
volim gledati dokumentarce o životinjskom svijetu, najradije one
koji završavaju riječima 'odabrao Đelo Hadžiselimović'. Ime tog čovjeka
je po mom mišljenju sinonim za vrijeme provedeno pred televizorom na
kvalitetan način.

Nedavno je na hrt2 bio dokumentarac 'Povratak tigra' u kojem je bilo riječ
o projektu naseljavanja tigrova u jedan indijski park prirode gdje je bilo
mnoštvo tigrova prije nego su doslovno poubijani od strane krivolovaca.

Priča je pratila mladu tigricu odraslu u zatočeništvu, njeno preseljavanje
u park, čovjeka koji prati njen rast od kad je bila mladunče.
Ekipa koja brine o njoj pustila ju je tamo, jednostavno je ostavili u novom okruženju samo sa
njenim prirođenim instinktima za koje su se nadali da će se probuditi
i pomoći joj da preživi sama.

Trenutak po trenutak, dan po dan... tjedni su prolazili, kilogrami se smanjili,
ali živjela je i dalje... i to ne više jedina od svoje vrste. Doveli su u taj park i
golemog mužjaka, s kojim se upoznala i zbližila nakon puno obilaženja i
odmjeravanja. Našli su se, mada nisu bili direktno postavljeni blizu jedno
drugoga.

No... opet se nalazimo u priči koja ima dvije medalje. Sama po sebi, a i
po mom osobnom doživljaju.

Naime, u samoj blizini dotičnog parka se nalazi jedno selo čiji su stanovnici
odbili preseliti se iako im je ponuđen novac za preseljenje na drugo mjesto.
Odbili su. Iako znaju da su tigrovi u blizini, iako znaju da im je krava koju
imaju jedini izvor hrane i možda još nekih prihoda.
...i ubili su mužjaka. Otrovali su ga pomoću jedne krave koju su mu ostavili.
Tigrica je 3 dana dozivala, hodala, njušila...ali nije ga bilo.
I to mi je bilo tako tužno. Čekala je i tražila nekoga tko se više nikad neće
vratiti.

Ali život tigrice ide dalje... sad je već izvježbana lovica, ne ovisi o ljudskoj
pomoći; sada ima svoj teritorij, ona je najveća mačka u parku. Jedina od
svoje vrste i najjača.
Iako ima i drugih mačaka, leoparda.

Nisam ni mislila da bi postojao razlog neprijateljstvu između dvije velike mačke,
jer dovoljno je teritorija za obje... no ipak nije tako bilo.

Jedino što je od sirote i jadne leopardice ostalo je- rep. I dvoje mladunčadi o kojima
se brinula.

Mila majko... to nisam mogla pojmiti. Samo REP. Tigrica je sve ostalo uništila, svaki
njen djelić, nakon što je prethodni dan od jutra do mraka čekala da leopardica siđe
sa drveta na rubu jedne stjenovite litice, u blizini špilje gdje je živjela.
Cijeli dan leopardica na drvetu, na krajnje izvijenoj grani, a tigrica ispod drveta.

Zatim je tigrica odustala, povukla se s mrakom koji je pao... a leopardica je sišla, i zatim se
dogodio obračun nakon kojega je od jadnice samo ostao rep koji su pronašli zgroženi
pratitelji tigrice. Definitivno je postala samostalna. Osim što je sposobna sebi priskrbiti
dobru lovinu, ona je ubila, masakrirala drugu veliku mačku i preuzela njeno područje.

Bila sam šokirana... podijeljena, radosna zbog osamostaljivanja prve tigrice nakon
mnogih koji su nekad tamo živjeli; tužna i u nevjerici zbog lošeg ishoda leopardice.
Što je s mladuncima...? Premali su bili da bi preživjeli sami.

Instinkti, preživljavanje, razmnožavanje, nevinost. Životinje ne ubijaju iz obijesti, iz osobnih
frustracija ili užitka. One samo čuvaju svoj život, u potpunom nepoznavanju zlobe.

Ljudi poznaju zlobu. Imaju izbor, odabrati bolje ili lošije, imaju svoju osobitu nevinost,
onu posebnu koju mogu njegovati iako znaju za suprotnost, za druge mogućnosti.
Nije li to Drvo Znanja? Možda jeste...

To su dvije svete nevinosti, ljudska i životinjska... jedna netaknuta, druga s mogućnosti
da okružena nečistoćom blista.

Zbog toga se ne mogu ljutiti na tigricu, nikad onako kako se mogu ljutiti na čovjeka
koji na različite načine poklekne pred lošim djelima a zna da ne mora, da može drukčije,
da može bolje.

Zbog toga u životinjama osjećam smirenost, i poticaj da stvaram i njegujem vlastitu.

Đelo bira
tigrica ne

Priroda zna biti okrutna, ali možda je to prirodno stanje.
Imam preslatku macu koja spada u 5 najpametnijih živih stvorova koje poznajem, onda to znači da je nešto zaista posebno. Ali nema niti jedne ptice na daleko, jer je to njezina priroda. Ne ljutim se na nju, kao ni ti na tigricu, jer one nemaju izbora.
U jednoj drugoj emisiji od tih ... "odabrao Đelo Hadžiselimović'" , ili ja sa daljinskim, ne sječam se već - uspoređene su reakcije ljudi i majmuna, i bile su posve iste, uvjetovane prirodnum reakcijama primata.
Nisu ljudi ništa drugo nego obrijani majmuni i samo je naša umišljena zabluda da smo se uzdigli iznad prirode.
Kao što tigrica ne može trpiti leopardicu u svojoj blizini, netko ne može trpiti čirilicu, i pjeniti će se dok od njega ili od čiriličara ne ostane samo rep.
Možda to tebi, ili meni, ne izgleda kao jedina moguća reakcija, ali tako i njemu tolerantno ponašanje ne izgleda razumno,
Na žalost, niti su životinje bolje od nas, niti smo mi gori od njih.
Vrijedi i obratno.

Shirke, prvo ti zelim iskreno zahvaliti na ovom mudrom komentaru koji si mi napisao. Nadam se da ces procitati moj odgovor.

Ja se apsolutno slazem sa 99% toga sto si napisao, samo sto ipak mislim da ljudi jesu za jednu njeznu a mocnu nijansu razvijeniji od zivotinja, samo i samo po toj svijesti o razlicitim mogucnostima, svijesti o samima sebi spram svijeta koji ih okruzuje.

Tako je... kad si vec spomenuo famoznu cirilicu. Ja u tome ne vidim nista drugo doli netrpeljivost i mrznju koja se njeguje konstantno. Ne vidim patriotizam, ne vidim domoljublje, ne vidim na djelu krscansku ljubav kojom se verbalno razbacuju.
Zar bi njemackoj manjini u slucaju da je ima u odredjenom broju trebalo osporiti pravo na natpise na njemackom jeziku a sve zbog nacisticke okupacije? Ili istarskim Talijanima zbog fasista?
...jednostavno, ostalo je u ovom narodu nesto nezdravo sto se vrlo pogresno mijesa sa domoljubljem i poboznoscu.

Zelim ti jos reci... ja sam mackoljubica. :))))

Žao mi je leopardice, jer je ona egzistirala uz ljude, možda zato što je manja i manje opasna za krave.
Tigar, dok ga ovi nisu dovezli i pokušali platiti ljudima da se odsele, neko vrijeme nije živio na toj adresi.
Ljudi iz "civilazije" su nepozvani pokušali vratiti vrijeme iz Kiplingovih romana. Siguran sam da bi englezi postupili sasvim drugačije kada bi im katarski emir ponudio novac da se isele iz Liverpula, jer je to nekada bilo mjesto za gnježđenje atlantskih bluna koje su na rubu izumiranja i ne bi pravili probleme.
Kao što je kolona vozila brza kao najsporije vozilo, ljudske mase se kreču po svojim zakonima čopora, i nikada ne razmišlju kao najplemenitiji pojedinci. Mnogi misle ( i osjećaju) da u krdu smrdi, ali je toplo.

Joj Rosela, dok čitam tebe, što god napišeš vidim veliki(!!) dio sebe :-)))( godinama natrag- a detajle o godinama nisu bitne jeli?? :DD
Volim i Ja g. Đela i sve njegove dokumentarce , kao i sve ostale emisije ovog žanra.
Ljudi smo zapravo veliki glumci, jer uz svoju "ulogo" čovjeka znamo biti još i velika životinja= zvijer.Nekako sa vremenom nam je to došlo , zbog preživljavanja kao što i ti pišeš.
Znaš ono, što više se družim sa ljudima to više volim životinje...možda... ali duboko u sebi ipak dajemo prednost čovjeku.
može ovako ?!..... sve je to prirodno u životu- a ja volim život/ živjeti:-)

širke i rosy, lijepo i mudro pišete. Meni je najžalije krave, jer se u vrlini žrtvovala za viši cilj.

Ustvari, najponosniji sam na kravu.

Mislim da se krava sa time nebi složila, ali svatko ima pravo na svoje mišljenje.
I leopardica repom kaže "moja mora biti zadnja".
A rep nema neke perspektive...

Shirke, Biserna, Dudh, samo vam šaljem osmijeh, :) jer sam krepana i ne mogu ništa smisleno napisati.
Kao ruža koju je zapišao jarac.