Ručkić krčkić

Oni s više moći oduvijek su se više seksali: udvoje, utroje, ugrupno, kako im se htjelo. Obična raja nije, nit je imala prilike, nit je smjela, nit joj je bilo do toga: seksali su se po dužnosti, da sebi i društvu rode radnike, da osiguraju imanje, i da, ako su imali sreće, i iz gušta, ne nužno s onima s kojima su imali dužnost, a to bi onda bilo potajice.

Seks (ili odricanje od seksa) je odavna sastavni dio vjerskih obreda i političkih poteza. Gušt u seksu se oduvijek preimenuje u nešto drugo, svrhovitije po općem mišljenju aktualnih kultura. Seks kao općenarodna veselica i simbol osobne slobode pojavljuje se s društvom obilja, s djecom stasalom poslije 2. svjetskog rata, razmaženom tehnološkim napretkom, dobrim perspektivama, predoziranom roditeljskom skrbi i dovoljno sitom i dokonom da mozga o smislu pojedinačnog opstanka, smišlja krilatice tipa "imati ili biti" i kreativno otkrije užitak kao neupitan cilj vlastitog življenja.

A danas, u mraku recesije, političke, obrazovne, zdravstvene krize, evo, neki sasvim obični smrtnici dolaze na ovaj portalčić i piskaraju o svojim seksualnim vragolijama, onak, s visoka, uz moralnu superiornost "oslobođene" seksualnosti, a valjda i moralnosti i svijesti uopće.

Glečte, ja u nečijem stilu seksanja, ako je s pravno, intelektualno, ekonomski i emocionalno ravnopravnim osobama, štoćereć - dobrovoljno - ne vidim moralno pitanje. Vidim izbor, koji se može, a ne mora, poklapati s mojim ili bilo čijim preferencijama. Ne vidim strah od spolnih boleština (HPV se, npr., može prenijeti i uz zaštitu, jer boravi i na bedrima, i u ustima, dakle, SVI smo izloženi riziku, osim ako se ne ševimo uopće), ne vidim urušavanje nuklearne obitelji (koja se već tak i tak raspala, a šlingeri joj, po mojem, daju umjetno disanje i masažu srca, kako god znaju i umiju), ne vidim nikakvu naprednost, nego naprotiv, traganje za sredstvom koje će začepiti zjapeću crnu rupu gladi:

Za moći; za važnosti; za prepoznatljivošću; za zadovoljstvom. Vidim odsustvo sublimacije. I ponavljanje tradicijskih receptura u suvremenom kontekstu.

Nemrem odmjeriti razinu užitka koji pruža određena seksualna praksa, meni nepoznata ili odbojna, bio to šlingeraj, BDSM, pornjava, ili kajtigajaznam, nisam baš upućena... Možda je ogromna. Možda je znatno veća od moje. S druge strane, kaj onda ako je meni moja dovoljna? Ali mogu odmjeriti ispraznost koja zrači iz hvalisanja: jer, to je siguran znak da nešto fali. Moje odobravanje? Divljenje? Zavist?

Međutim, čak ni to nije moralno pitanje. Nego je metafora. Naime, uvjerena sam da je suvremena seksualnost uvelike izmanipulirana, uvelike zamjensko sredstvo za niz drugih oblika samorealizacije pojedinca: za stvarno sudjelovanje u bitnim odlukama, bile one političke, ekonomske ili potpuno osobne naravi. SEKS nam još uvijek nisu uzeli, mislimo si mi, do tjemena zaduženi, s jednim od najlošijih sveučilišta u svijetu, s kastinskim društvom u kojem djeca neobrazovanih nemaju praktički nikakve šanse skočiti u višu obraznovnu, a onda i socioekonomsku skupinu (vidi Jutarnji od neki dan), mi zarobljeni manjkom love, snage, moći, važnosti, osuđeni na šljaku do posljednjeg daha, muljažu i neizvjesnost, mi zadovoljni maleckim da manje ne može biti, mi stegnutih remena, mi debeli od krumpira sa zeljem, mi ograničeni neznanjem, neiskustvom, kukavičlukom, pesimizmom i neinteligencijom, e jebiga, mislimo si mi, jebat još uvijek znamo i možemo, i to više i duže od susjeda, i možemo zaboraviti sve što nismo, jer u jebanju smo to što jesmo.

Što god to bilo.

A to već JEST moralno pitanje.

A možda nam je jednostavno dosadno.

Meni je. Nije da se ne bi našlo pametnijeg posla, ali mi dozvizdilo bit pametna. Slaba korist od toga :-((

U stvari, trebala bih napisati tekst u kojem bih odmjerila koristi i štete pameti. Znam da pamet nije sasvim beskorisna, ali blogme, nije ni onoliko korisna koliko ja mislim da bi trebala biti.

Kajaznam, kod mene kreativnost i seksualnost nekak idu skupa; i cvatu u razdobljima razmjerne bezbrižnosti, a uvenu u razdobljima oskudice, brige, strepnji...

Sigurna sam da ima ljudi kojima je sad good i koji se s guštom seksaju. Ali, nisam sigurna da su to ovi koji o tome ovdje pišu. Štoviše, prilično sam sigurna da to nisu ti; jer takvima mi nismo zanimljivi. Iako oni nama jesu.

Ili nisu? Kajaznam, meni je opisivanje tuđeg seksa oduvijek bilo beskrajno dosadno. Nemrem doživjeti tvoj orgazam, prema tome, jebi se bez mene!

OK, naravno, bilo je opisa koji su bili jako up close & personal, i onda da, onda to zbiljam nekaj znači.

Ili vješto napisani erotski opisi u nekom dobrom književnom ili filmoskom kontekstu. Ali ovo? Mi se našli, jebali, pušili, jebali, pili kavu, jebali, i etogac, sad to sve vama napisali...? Bljak.

*filmskom

A možda se jednostavno nemrem ufurati... Sjednem za komp i zirkam ovamo između studenskih radova, mailova, izračuna troškova za ovo ili ono, spravljanja ručka, šaponjinog zapišavanja gdje stigne, ma, nemam volje ni popeglati ono što ću odjenuti za sat-dva, a kamoli mozgati o šlingeraju i sličnim veselicama.

A kad imam svoje veselice, onda nisam tu. I zapraf ih nemam volje prepričati. Viš, to me prošlo - nekad mi je i to bilo veselje.

Ali, onda sam bila drugačija osoba. Jesam li sad bolja ili lošija za mene nije važno, onakva sam kakva sad mogu biti, a drugi kvalitativno procjenjuju svojim mjerilima, ne mojima. Uglavnom, znam sljedeće: kad mi je bilo najgore, mislila sam da mi je dobro. Jer sam funkcionirala. Sad mislim da mi nije osobito dobro, a i dalje funkcioniram. I mislim da je to za mene bolje.

Je li to moralno pitanje? Ne. Za širu zajednicu, nimalo. Za mene osobno - donekle.

Ma, da skratim: bezveze mi to preseravanje. Draže mi je kad se mai preserava čagom. Jer je, onak, od srca i stvarne potrebe. Pa joj daš pozornost onak, od srca i s najboljim željama, veselo i bez primisli.

Eh, vidim da sam ovaj tekst napisala s malo odveć redundancije za lokalno čitateljstvo - nisam rekla za ŠTO je seks metafora: za životni uspjeh. Slobodu. Ekonomsku nezavisnost. Dakle, kad nam lokalni šlingeri poruče da nemamo pojma što je gušt ako ne mislimo kao i oni, zapravo nam vele da smo sirotinja, neuki, zatucani, robovi vlastodržaca, vlastitih predrasuda i ograničenih mogućnosti. I zapravo su u pravu. Samo što ja mislim da su to i oni. A piskaranje ovdje im je isto što i većini nas, mali odušak, eskapizam.

Potrebe idu ovim redom:
U se - najesti se, obavezno ili umiremo. Mnogo reklama, velika zarada.
Na se - ili se smrznemo, ili nismo po modi. I tu se može mnogo zaraditi.
Po da se - sada treba što dulje razvlačiti žvaku, da se ne pređe na - oko sebe.

A meni ručak gotov. Viš, meni gušt u dobroj hrani skoro pa ko njima šlingeraj. Vjerojatno. Teško je to odmjeriti. Možda je meni i bolje. U svakom slučaju, uvijek mi je dostupno. I ovisi samo o meni. A nije bogznakak rizično ;-))

Bok, shirke, dugo se ne čitasmo! Ajd, nek svako razvuče svoje gušte sve dok nam daju gušta, i meni pravo. I baš me briga kome krivo ;-))

Sve OK samo ja ipak tražim i dajem.
Tražim redovitost posjeta ginekologu i rezultat toga od Iskrica i blogerica s kojima bi ušao u vezu (ozbiljnu) i dajem na uvid svoj zdravstveni karton.
Od niti jedne nisam naišao na čuđenje ili negodovanje jer samim odabirom osobe za komunikaciju i ev. upoznavanje sve stvari unaprijed isplivaju i ako možemo razgovarati o svemu zašto ne bi mogli i o takvim stvarima (blože moj želja nam je da budemo intimni u vezi)?
Istina da se onda od 1000 sruši na jednu, ali vrijednu. Za neozbiljne veze ne znam i u takve niti ne ulazim.
Kvaka je u tome kakav imamo pristup i saznanje što želimo.
Čitajte malo profile tu Vam sve piše. Ako napišem da imam 49 godina a stvarno imam 56?
Što to o meni govori ako k tome napišem da tražim dugotrajnu vezu? Nekome je to banalno, ali nije. Tko zna što sam još u profilu slagao ako lažem već i za „banalne“ stvari?
Zato volim otvorene karte, a njih ovdje ima najmanje.

Budo, znaš kaj, i ja bih ozbiljnu vezu, ali da prvo bude neozbiljna: ja bih se prvo upoznavala, sviđala, nadala. A onda zdravstveni karton.

Iluzorno mi je na osnovu nekoliko poruka i pića odlučiti da sam "ozbiljna". Mislim, ja prasnem u smijeh od takve silne ozbiljnosti. I ukakim se od straha. I onda su mi svi kartoni bezvezni.

Život je rizik. Možemo ga donekle ograničiti, ali ne i isključiti.

preozbiljni su svi ovdje
zato i ima toliko ustrašenih

Za mene je grupnjak posljedica jedne ljubavne veze, koja se razvodnila, izgubila žar i kojoj je ovo masaža srca, koja eventualno može produžiti život, ali bolest ostaje...
a mislim najčešće, da su te veze osuđene i da je ovo samo pokušaj legaliziranja seksa s nekim drugim, jebga...jer, svatko može odlučiti grupirati, to i nije neki problem, ali zašto, zbog čega, jel mu to napeto i pali li ga to...meni je sljedeći korak nakon grupnjaka, razvod, pa rekli vi šta hoćete

Ne bum niš rekla jer sad moram na posao. A drugi kak hoće.

Bok, vega!
Mislim da je suština teme - zašto toliko dima oko toga tko kako koga, a u stvari stvar je u dimu koji skriva pravi zajeb.
Sex se odvija u ovom blogu iznad, a ne ispod pojasa.

odličan blog, vega! sa svog si stajališta opisala svoje subjektivno viđenje i svoje "granice užitka", no u današnjem svijetu, mislim na globalnoj razini, seks je postao nešto sasvim drugo. nema se više želje, žudnje..za "normalnim", tabuiziranim seksom.. ono što danas još može pojačati strast je tranzgresija, ako je dovoljna. ako nije, ide se u perverzije.
sužavanje granica osobne slobode u svakodnevnom životu odražava se na pomicanju granica u intimi..u seksu. zato tranzgresija kao oblik hodanja po rubu.
lopovi uživaju u igri dal će ga se otkriti, ljudi varaju u vezama iz užitka dal će se ih otkriti..radi se o paradoksalnom, jednom sistemu u čovjeku gdje ljudi nalaze užitak u stvarima koje ga samouništavaju.
jer jednostavno, tu je ekipa, tu je još orkan emocija. tu smo još jedino slobodni. ako nas ne otkriju i strpaju u poznate tabu obrasce.

Eh vega,Tebi pod hitno treba NJEGA :)