postumno

Kumbaya link ovudijer.
Link

Dopušteno je unositi kokice kupljene drugdje.

Zašto? Zato što se plašim. Ne nužno osobno, ne egzistencijalno, ali volio bih da mi dijete, ostane li živjeti u ovom lijepom dijelu svijeta, odrasta zrcaleći ljepotu i bogatstvo svake vrste. A moje se ogledalo u zadnje vrijeme sve češće okreće prema tlu, možda posramljeno, možda i samo u očajničkom nastojanju da ne zrcali čitav niz slika koje postaju sve zastupljenije i geometrijskom progresijom popunjavaju okvire sve većeg broja zrcala, a preodgajanje agresije bez njenog zrcaljenja mukotrpno je i sporo.

vid ga! kako buš empatiziral kad sanjarenje oduzima tooolikoo vremena. kad? kad? :)

Ae... Zanimljivo! Kako su naši preci prije 200 i više godina doživljavali nacionalnost?

A niš, krenuti od sebe.

Urediti svoj mali vrt, i pljeviti ga od korova.

Hm, jel se može pljeviti i od nečeg drugog?

eh gero, ju mej sej ajm a drimer, bat... :D

a nemereš... hm, ček, mob :D

Ne znam. Treba li pratiti katastrofe u svijetu? Ja ne pratim.

A mi smo samo točkica na nekom putu. Niti napredna, niti nazadna. Jesmo. Sad. Za 50 godina vjerojatno nas ne bude.

kasno su se sjetili..pošla kola nizbrdo i sad imaju već i dobro ubrzanje..
to sam drugi breg može.
i utako u U.

A naši će klinici živjeti u skladu sa svojim vremenom. Nadam se i preživjeti.

Pa postoje i svijetli primjeri. Svijest ljudi raste. Sve je više onih koji razumiju. Treba taj balon hraniti. A ne onaj katastrofični.

Sve to stoji, ali upravo u onom "but I'm not the only one" je catch - a drugi je u tome da ljudi uronjeni u slike koje su nam odbojne nisu zli vunzemljaki s Marsa ;)

postoje, ne velim da ne, al je sve više onih izraslih na vati.
taj ne moze empatizirati niti sam sa sobom, kamo li s ostatkom svijeta.

A empatiju vježbati na najbližima, kad je teško. Mami, tati, djeci, susjedu

Ok. Moje je pitanje: treba li se bivšem, koji je alkoholičar, i zeznuo je sve što se dalo, pa i malo više, pružiti pomoć, empatija? Moj neki odgovor je: treba. Ali preduvjet je - razumjeti ga.

Kad ljude razumijemo, ne možemo ih smatrati zlima.

a sa ovim zlim slikama ti je tako - odbacit će te baš zato što si zavolio. suosjećao.
jer oni znaju najbolje da se tu nema šta volit.

Kaže meni prijatelj koji ima sina alkića, zgubidana: da je problem u tome što mu je sin razmažen i da mu fali temelljne životne inteligencije. E, mene je to zgrozilo. Eh, duga priča...

Tu u igru ulazi ono "teško i dugotrajno". Glupiziraju nas mediji godinama jer smo tako praktičniji, ali ne treba ni imati za cilj uniformno "popravljanje" drugih na svoju sliku i priliku, upravo suprotno - pustimo u... vodoopskrbnu mrežu :D pluralizam i toleranciju... drugi nas mogu učiti koliko i mi njih, ali zato je otrov u sustavu opasniji. Nazovemo li neku točku ground zero, ono što pridodajemo postaje naša odgovornost, jednom ćemo i sami nekome biti najudaljenija vidljiva točka povijesti.

E sad, pitanje zla. Vidite li vi zlo? Ne posljedice zla, nego samo zlo? Kako se braniti od zla? Gdje je?

Moj je pristup - ja sama moram biti cjelovita. Tada se zlo odbija od mene. Jest da se trudi naći i najmanju pukotinu kroz koju bi rado ušlo. Radim na tome da imam što manje pukotina. I da se što manje izlažem ako ne moram. Pa tko razumije..

Zlo je strah u nama ili, kako su to sretno skovali braća Ameri, "preventivna samoobrana" ;)

Prisjetimo se časkom Jude, a ni izvorna priča o Luciferovoj pobuni nije za odbacit :)

aha, Dawkins i trebljenje od parazita ;D
i ptice ti brže kuže od nas..

Strah otvara pukotine zlu, tako bih ja to nekako formulirala. Ili - strah je hranjiva podloga za zlo. A nas uglavnom rukovodi strah u našim akcijama. Što je onda suprotno od straha, ljubav?

ae. zovi je ljubav zovi je empatija, svijest o zajedništvu, civilizacija.

koko, nije strah, toga je uvijek bilo..narcizam je problem. ne što ljudi vole sebe, nego što vole SAMO sebe.

Ma meni taj pojam civilizacije nije baš sjeo. Jer mi odmah povlači i nešto što nije civilizirano. A otkud meni pravo da procjenjujem nečiju - civiliziranost?

Nije pojam kriv za tumačenja koja su mu priheftali ;)

Po meni nije to ljubav, Ger. Narcisi su samo u strahu od svijeta. I prostor obrane je oko njih ogroman.

bome i ljubav počesto jurca krvavih očnjaka... ili bar ima naljepnicu takvu. CRDi Ljubav 2.4 AWD :D

E, ali ljubav... Uči li se ljubav u školama? Zato su mi religije drage, jer njeguju ljubav.

Kaj je žalosno, niti doma se više ne uči ljubav. Nekak nije moderna..

E, uči uči. Viđe, ljubav uzmeš vakoooo iiii.... fljas po grbači opleteš kog dovatiš! :D

Ljubav, lekcija 1. Stane se pred špigl i gleda se, samog sebe. Prvo u oči, barem 4 minute. A onda se ogledava dio po dio i divi se.

pa ljubav se uči. druge volimo onako kako volimo sebe, a sebe onako kako su nas doma naučili.
no, kad već nema ljubavi, dobra bi bila i empatija.
a kako ćeš suosjećati kad se i sam braniš od bilo kakvog oblika boli?

xexe... evo, ima i upute detaljne...
http://songmeanings.com/songs/view/3530822107858745899/

A upravo tamo gdje boli, tamo leži rješenje

pajki pajki..you can guess what your punishment will be? :D

(završna didaskalija) stoji, ali ne odbacujmo posizanje izvan sebe. drugi ljudi nam mogu dati mnogo pustimo li ih da nam daju ono što žele dati i pustimo li sebe da zadržimo što želimo zadržati.

hey ger, I'm not weird about it either! :D mah djevojke, moram ić vratinu ispeć, krumpiuri samo što nisu.

Ne mogu primiti više nego što mogu. Niti dati. Zato molim, ne nudite mi što ne želim i ne trebam.

Ne, Koko... drugi daju što žele. Ti uzimaš što želiš. I obratno. :)

upravo tako Pike :)

Ne znam kako vi, ali ja svoje odnose gradim na način da naučim što druga strana može primiti od mene, a što ne. Da ju ne silujem bez veze. I obrnuto.

Empatiju sam učio od najveće ... kćerke pete kuće Betazeda, čuvarice posvećenog Rixxovog kaleša i nasljednice svetih prstenova Betazeda.

*kaleŽa

BAZINGA !!!!

utopija koko, pajki je realan.
nikome ne možeš utuviti ideju o rasti ako on sam to ne želi.
a ako ne želi, već kao ideju, onda je sva tvoja briga i skrb uzaludna.

Ideju o čemu, Ger?

ideja o rastu i progresu.

Ne kužim te. Riječ je o tomu ako skužim da tebi paše da te ne nazivam u neko doba dana, da te tada neću nazivati. Ili ako ne voliš cvijeće, da ti ga ne poklanjam. I obrnuto. Radi se o 'osjetiti' drugog.

Pa kao i djeca. Vole zagrljaje do jedne faze, i onda više ne vole. Ako ih ja ipak nastavim grliti, samo ću pokvariti. Poštujem njihov prostor.

drugi ljudi nam mogu dati mnogo pustimo li ih da nam daju ono što žele dati i pustimo li sebe da zadržimo što želimo zadržati.

Autor: pike_TS | 22.12.2013. u 17:09 | opcije

jako dobro rečeno....pod uvjetom da uopće želimo uzeti bilo kaj od nekoga!

A što je s ljudima koji nam nisu dragi?

to je obzirnost do drugoga.
ja pričam o interakciji ljudi u odnosima. svi uzimamo od drugoga ono što želimo, ono što trebamo za rast, kao i oni od nas.
problem ti se pojavi kad netko jednostavno ne želi rasti. tvoju neku superiornost u *nečemu* doživljava kao prijetnju umjesto priliku za rast.
pa te na taj račun ide smanjivati. po-nižavati, ignorirati ili slično.
svatko svakome može dati ogromno za rast, ali ne može i podnijeti

Nužne su granice, i s dragima i s nedragima..

Ger, pa o istomu i ja pričam. Ako netko ne može podnijeti to što mu ja dajem, pa bilo bi od mene glupo da mu to i dalje naturam. A bome očekujem i od druge strane da zna stati na vrijeme.

hm...a moguće se dogodi i nesrazmjer u rastu! Ne moraju svi nužno rasti u istom smjeru i u isto vrijeme!

Moje je iskustvo da je uvijek nesrazmjer. :) I to obično žene idu brže naprijed, a muški kasne, ili zaostanu daleko.

Pa se često nažalost i rastanu zbog toga.

Meni čak ni ne smeta ako muškarac nije tamo gdje sam ja po nekim pitanjima, ali mi je važno da me prihvaća s tim.

A takvog dosad nisam srela.

eeee...da!

Počne kako sam zanimljiva, i ovo i ono, da bi ubrzo zaključio kak s menom nekaj ne štima. I tak...

svaki rast je dobar i u bilo koje vrijem..ne bas u bilo kojem smjeru :) a što s onima koji ne žele?
takav sam-kakav sam, ne želim se mijenjati.
stagnacija. ili opet promjena. jer svijet ide dalje bez obzira na njih.
i da si ostao isti, sve oko tebe se promijenilo -- dakle, i ti si se promijenio.

Ako ne žele, nije im došlo vrijeme. A možda se samo odmaraju u ovom životu.

a mozda su samo ljenguze.
ili ih boli rast :)

a možda se boje...možda se osjećaju sigurno u stadiju u kojem jesu...možda vole kontrolu...možda ne znaju kako...a možda su bla bla...

Rast boli, boli u pm!

A kaj kad je ova današnja zapadnjačka kultura sasvim suprotnih vrijednosti. Cijeli život su me učili kontroli, natjecanju, bla, da bih sada sve to malo pomalo odbacivala. Nije lako..

a mozda su samo zapeli u svjesti 5-godišnjaka..:)

hm koki....imam teoriju o tome. Rast zapraf ne boli....dolazi kao melem....no transformacija boli. No..to nije nužno i rast!

Pam, ali kako to odvojiti? Da, bole transformacije, a bez njih ne ide. I pomaci su mali, mali...

I ja sam zapela u 5. godini po nekim stvarima,,, rješavam taj čvor koji mi se je napravio u 5. godini

Kako odvojiti? Pa rekla bih da nas neke transformacije čak unazađuju...možda ti se zato čini da je pomak mali..ili spor. Rast mi nekako spoznajno dolazi..kao eliksir...rasterećenje...boljitak u doživljaju sebe i okoline. U znanju...i djelovanju.

REcimo - (već sam to danas negdje napisala.) U određenoj situaciji reagiram loše. A ta situacija se povremeno ponavlja. Svjesna sam da loše reagiram, i ne želim više tako reagirati ali si ne mogu pomoći. E tu je transformacija bolna. Prvo nisam bila svjesna da je to loše kako reagiram. Onda sam spoznala, ali tek unatrag, kad bi već prošlo. Sad kad sam u toj situaciji, znam da radim loše ali opet radim, ne mogu stati. Sljedeći je korak da se zaustavim na vrijeme. Nevjerojatno koliko je to teško promijeniti, nešto što je duboko u mene usađeno,

kužim....tak i ja znam da je loše što pušim...no očito nisam prerasla svoje uživanje u tome. Ako to napravim na silu...transformacija će me boljeti...i bit ću nesretna...iako ću se možda zadovoljiti mišlju da sam kao nepušačica 'narasla'! Iskreno...prisilni rast je bolan. Ali moguć. Tako i kod tebe Koki....osvijestila jesi....ali još nije sazrijela odluka o primjeni drugačijeg obrasca. Kad se dogodi spontano....onda niš ne boli! Ne moramo uvijek sve forsati!!

Ali ako netko pati zbog tog mojeg ponašanja, onda vidim razlog za forsiranje. A pati. Sad moram ići... ajd, pozz :)