Čarobni brijeg

... kad sam svaku večer s veseljem sjedala za kompjuter i otvarala ovu stranicu da zapišem nešto od onoga što mi se tog dana dogodilo, neku misao u nepreglednosti oceana ideja, onu jednu česticu inspiracije koja me je baš tog datuma tresnula u glavu, putujući većinom praznim svemirom. Voljela sam to vrijeme, obično navečer, kad bi sve utihnulo, sve osim neke neopterećujuće emisije na TVu, i misli koje su se točile kroz prste.

Mnogo misli, mnogo tekstova, mnogo informacija. Mnogo sugovornika. Ono što mi je trebalo, nasušno, zapravo, da se odmaknem od reale u kojoj se gužvalo previše toga istovremeno. Jedno tiho razdoblje, dok se um stišavao, a još mi se nije spavalo. I neće ovo biti lamentacija o prošlim vremenima tu na blogu. Ni o druženjima, smijehu, veselju kad bi pojedini nick zasvijetlio na početnoj stranici, ulogiran s istim veseljem pripadanja kao i moje.

Lamentacija je o promjenama, i ne baš posve originalna, jer se više manje svi na njih žalimo. Promjene su se dogodile u meni i mom stavu prema blogu koji mi je toliko toga dobrog donio i zbog toga mi je neizmjerno žao, jer znam da se kotač ne može vratiti unatrag. Da, istina je, kad drugi kritiziraju ovaj blog, uvijek spominjem tu famoznu krivulju koja se malo vuče po dnu, a malo dere visine, kako se već ta grupna atmosfera, histerija ili depresija, kreće po posve uobičajenim pravilima skupinske psihologije.

A ne bih večeras niti o razlozima zašto me više ne veseli pisati ovdje. Jer razlozi nisu u vama, ni u kome od vas. Apsolutno ne.

Večeras prebrajam tko mi je od svih ostao blizak i izvan bloga.
Večeras se sjećam onih koji to više nisu.
Večeras razmišljam o prošlim vremenima i spremam ih u kristalnu bombonjeru zajedno s grehotama i bajaderama.
I među njih sipam srebrne zvjezdice i božićne kuglice i male svjetlucave girlande.
Vrijedilo je, ipak.
I aranžman neću raskititi nakon blagdana.

I mislim da se još nitko nije sjetio: Sretna vam Nova vremena!

(Umjesto mog linka, izaberite sami svoju najomiljeniju.
I, ako vas napadne nostalgija, navalite na kolače. S čokoladom.)

nah, bajadere i grehote su slasne u vremenu. i klopnemo ih u vremenu. a sutra neke druge. jebeš spomenik tortnoj baštini. i prolaznost treba nekog da je volije! ;D

lijepa misao, ta o prolaznosti, ali ona je ženskog roda, pike, to tebi bolje ide :)

ja bum moral sad prijavit ovo zbog diskriminacije. ja i prolaznost smo lezbijke i osjećamo da si se ogriješila o naša prava :)

hej...upravo dođoh tu! ispunjen dan...pa ručak, pa dobro druženje, pa opet druženje u centru u udruzi, ali eto me tu! ne mogu otići na spavanja a da ne svratim! kak reče jedan moj prijatelj: kao da ću nešto propustit važno ak ne pogledam ima li neka poruka? i istina je, nije to više to! i ja pokušavam već dugo odgonetnut što se to drastično promijenilo? istina je, nema više onih nekih ljudi koji su držali blog! intelektualno, duhovito...ma nije važno kako...važno je da jesu! i nije da nema nekih drugih koji su isto tako duhoviti, pitki, ponekad i zanimljivi...ali ja nisam ta! pokušala sam shvatiti zašto? prije se to događalo kada sam imala neku vezu splašnjavalo je zanimanje za blog i druženje ovdje! no, dugo već nemam nikakvu vezu (barem ovo kaj sada imam nemrem zvati vezom) pa ipak već više od 6 mjeseci blog mi više nije to što je bio? hm...dugo sam se pitala zakaj? i shvatih...našla sam drugi izvor svojih ushita, svojih zanosa, svojih snatrenja, svojih čežnji, očekivanja...pa i pražnjenja! blog mi je zamijenio plesnjak i druženje na štrosu! uživo druženje je ipak bolje nego ovo virtualno! što ne znači da neću ponekad zavirit ovdje i ostat dugo u noć! hoću li? hm...ne sjećam se kad sam? a voljela bih!

pravilno se kaže: "životne partnerice" :D

mai, tvoj je razlog za manje veselja posve legitiman i zapravo, tak je najbolje da ispadne, voljela bih kad bi ljudi odavdje odlazili samo ako su sretniji negdje drugdje :)

e to...To je i meni godinama bio gušt! Utjelovit neku misao...situaciju...nešto..iz dana..ili tjedna...i onda se na temu ..podružit. Virtualno. S ručnikom na glavi...kakaom u ruci...i u pidžami! .. Ne znam sjećaš li se anne nicole smith...ahahha...kako mi fali taj lik! Na kraju dobrog zafrkavanja...uvijek bi napisao: Zadnji nek počisti pepeljare i ugasi svjetlo! ...heheh..nostalgija:)

eh, pam, naravno da ga se sjećam, i iz prethodnih inkarnacija, a i znam ga uživo :)
jedan od duhovitijih ovjde, mjesecima je ekipu vukao za nos :)

jao...hahh...znaš li ti da ja s njim na pvt pričala ono..ko s najboljom ženskom frendicom...sve dok nije rekao: Pam..ti kužiš da ja nisam žensko??..issssss....ja se naljutila za popizdit! ... Svi znali..osim mene...jbg. Ipak...obožavala sam ga!

još jedan hiperaktivac :) doslovce, uz to talentiran za muljažu :)
odlično se zabavljao

i sve nas! ..ma znaš kaj...mislim da sada fali malo tih i takvih originalnih likova...! Kak se zvao onaj kaj je radil roštilje...i sve žive pozival i častil!?...biljarac..ja mislim..ehhehe! Pa i catman...kojeg u živo ne podnosim...ali kao blogerski lik je baš bio poseban. Devil4u...shadowica...vanda...vještica, myra...libra...butch, anakonda...stranger...vragec..prof ross...flybar...glupi...ma ajme...samo mi naviru...a neke nickove sam i zaboravila...jaooo....baš me sad ponijelo:)

e...a sad se sjetih...znaš li možda kaj je s red griffinicom? ...di je ona..i njen piko!?

neki od ovih su još tu :)
ali nisam imala nikakve posebne kontakte s red griffinicom, tak da fakat ne znam
a the king, jitterbug i kolajah? :)

kolajica se udala....to znam. ma znam i još neke curke..kojima se više ne sjećam nicka. ....e a .glupi mi isto fali! Čovječe...koji je to brain building bio...ahah...odličan mi je bio za igru riječima..i rečenične slagalice:)

a yeti..je bil najzgodniji...heheheh

i rodila dosad barem jedno :)
e s jetijem se nisam stigla nać, to mi uvijek žao kad propustim, a netko ode

heheh...ni ja. dogovarali smo čak neki dječji ročkas kod njih doma...ahahha...al' jbg:)

zamisli da je moguće na jednom mjestu u nekoliko sati skupiti SVE te likove, i SVE ove ovdje :)
misliš li da bi itko više pisao po blogu? :)
meni se čini da bi to nekak totalno ubilo tu magiju, sad jel je doživljavamo kao pozitivnu ili negativnu, svejedno
ovak uvijek ostane neproživljeno u zraku, a proživljeno iza leđa

ja se sjećam čak onih najprvijih dana bloganja....i neke ekipe otada..poput emme35, vrageca pa i gigi7...iss..kak je to davno bilo!

da, kad je manje bilo blogera a mnogo ih je više visjelo po forumu
mirna vremena :)

nemam pojma....ma gle...bilo je uvijek drkadžija....ali i predobre ekipe. U jednom periodu smo se fakat jako družili i izvan bloga. Izlazili petkom u movie....išli na kave na Remizu...i svašta! Skupljali smo i lovu za bolesnu djecu i Bistrici....međusobno si pomagali. Ja sam dobila monitor kad mi je krepal moj...jednoj blogerici sam dala kauč...neki su se i zapošljavali...i tak! Mislim da sad fali osjećaj jedinstva....sad je neko nadmetanje IN !

na remizi smo se i nas dvije vidjele :) znam, srećom, ostalo mi je nekoliko ljudi i iz tog vremena pa se družimo povremeno, isto je bilo i poslova i ljetovanja i prijevoza i svega i svačega

daaaaa....dobra vremena! Ja ih takvima pamtim. Baš sad razmišljam....za koga sve znam da se poženil. Kolaja, smokvica, catman i baby, butch i anakonda, brunsha..i još jedan par znam...al im zaboravih nickove! Iskrica je fakat šljakala...ahahhaha

ahahahha sad se sjetih nickice lijepa ko slika....:))

da, zamisli kako bi sad takav nick dočekali na nož :D

bome...hahah jao! ... definitivno

kaj misliš, jel ti poženjeni s iskrice IKAD pričaju o nama? :)

ne znam....možda! Zakaj ne...!?

ne znam, ono, nostalgično :)

ma vjerujem da da...! Ma znam neke koji su poubijali nickove...ali redovito na poslu..ili uz kavu čitaju iskrin blog! ... :))

da, kao i oni koji nikad nisu niš napisali, ali redovno čitaju :)
fascinantno :)

to mi isto fora. Imam na pvt-u jedno 10-ak ljudi kaj me čitaju već godinama...i komentiraju isključivo na pvt. hahah...doduše...sad me već prozivaju kaj niš ne pišem....al nema veze! Nego...sorry mico...odoh na blog od slova...ispalo da je zgodan :)))

hm...
meni je blog, još uvijek, gušt. bez kompenzacije.
jedna od faza, proširenog interesa. kao moj fuš kojim se kreativno bavim godinama. kao pjevanje u Vlahoviću i plesna škola. različiti tečajevi, kao dopuna iskustava.
balet, ritmika kao klinka
sport u srednjoj školi


:)

istina, dugo me drži. blog ;)

aaaa listam..pa eto i tebe:)
je da..bilo spominjalo se..al mislim da bi trebalo samo frknuti nekaj...opće nema veze kaj..pa bu došli...ko treba doć:)))