Didžej´ca linkofrikuša!

...iako je svaki imatelj pokućnog mrzimca svjestan da će jednom doći i onaj dan kojeg je nemoguće izbjeći...kao i u ljudskom životu, uostalom...svi se nadaju da će on dragu životinjicu zateći u dubokoj starosti i da će sve proći bez patnje...ali nije uvijek tako...mene je danas zaskočilo saznanje da je mom dragom miceku došao kraj...na žalost, nema mu pomoći...samo je pitanje dana kada će skroz klonuti i nestati...voljela bih da ne pati...neka ode nježno u snu...da ga ne moram voditi na eutanaziju...ne moram objašnjavati zašto...valjda...

...a tak je lepi dečko...s prekrasnim velikim zelenim očima...mali prugasti divljak, koji je zadnja dva dana proveo u mom krilu, što, takav divlji, ne bi valjda u pedeset svojih života...

...jako mi je teško i još uvijek nisam prihvatila činjenicu da je u neizlječivom stanju i da mu je kraj na pomolu...prebrzo mi je to...i nekako grubo...nisam spremna na to...ali, ne možemo birati...ni on, ni ja...

...on je moja svijetla prugica u životu...koja se gasi...neka mu sveci, zaštitnici životinja, podare mirnu i blagu smrt...što drugo mogu tražiti...

ee ebga

ajebemu :/ daj prugici nekog miša ispod peke složi nek gušta malo u pažnji.

uf :(

znam kako ti je jer sam sve to prilazila sa svojim beštijicama. i kad god se i na koji god način dogodi njihov odlazak, nikad na njega nismo spremni

poslušaj sugestiju veta, ako ti predloži da mu pomogneš, da ode. bit će ti grozno, ali jedino tako, svoju ljubav mu možeš, u tim zadnjim trenucima, pokazati. pošmajhlati ga. poljubiti. zagrliti i pustiti ga

drž se! :*