Priručnik o preživljavanju

U ovo blagdansko, božićno vrijeme puštam blog o ljudima koje su odgojile životinje.
Napominjem da je video uznemirujućeg sadržaja te da dovodi u sumnju sve aktualne poglede na svijet , razum i emocije.

Link

Dakle, mnogi smatraju da nas nasljedne ljudske karakteristike čine civiliziranim vrhom evolucijskog razvoja živih bića.
Međutim istina je da nas upravo kulturno naslijeđe koje usvajamo tijekom odrastanja u kontaktima sa socijalnom okolinom čine ČOVJEKOM u punom smislu te riječi. Dokaz tome leži u postojanju tzv. feralne, divlje djece koja su uslijed okolnosti
odrastala izvan društva uz minimalne ili nikakve kontakte s ljudima.

Daleko najpoznatiji slučaj zanemarivanja od strane roditelja je priča o Oxani Malayi koju su roditelji alkoholičari
izbacili iz kuće i od treće do osme godine života živjela je sa psima. Oxana se sklonila sa psima koji su se brinuli
o njoj pa je od njih naučila kako se ponašati. Veza Oxane s čoporom bila je toliko jaka da su spasioce u prvom pokušaju otjerali psi.

Oxana je hodala na četiri noge, režala, lajala, mirisala hranu prije nego što ju je pojela a sve što je znala reći kad su je našli bilo je “da” i “ne”. Istraživanja su pokazala da ima izoštren njuh, vid i sluh. Teško se prilagodila normalnim ljudskim uvjetima života. Zbog dugog perioda života sa psima, 1991. godine jedva je pričala, no s vremenom stanje joj se znatno poboljšalo. Od rane 2010. godine živi u domu za mentalno zaostale, gdje pomaže u radu na farmi.

ja čak i svoju sestru ili brata vidim totalno drugačijima od sebe, a isti odgoj i uvijeti života. neki detalji nas čine potpuno drugačijima.

ne dao ti bog lude matere...

zanimljivo bi bilo čuti crkvu o ovome...mislim da je to izazov za njih....za obraćenje i potvrdu božanskog u čovjeku

odrasla sam u obitelji koja je bila udomiteljska, tako da sam vidjela svašta od matera. djeca su ih voljela, bez obzira na sve. i to ih je držalo. njihova ljubav prema majci bez obzira na to kakva je bila.

ima dobrote ali na kapaljku...to su sveti ljudi što usvajaju...

ali i životinje koje su porazile čovjeka u ovom slučaju...

nismo ih posvojili, živjeli su s nama, mama je dobivala i neke novce od države za skrb. ali da, treba biti poseban čovjek za to. živjeti s njima kao da je tvoje dijete, tvoj brat ili setra. mozda još pažljivije i brižnije nego sa svojima jer oni su trebali nadoknaditi puno toga u čemu su bili zakinuti.

u ovom slučaju u štalici bi trebali biti pasi...

psi*

ne razumijem te bas najbolje, ali blog ti je dobar i zanimljiv. okolina utječe na razvoj, itekako.
svi utječemo jedni na druge i sada, ovdje..

expresionistička parabola.. :)

ger ..s kim si takav si