S J E T N I

Grad ... ovaj prelijepi, tri tisuće godina star,
koji volim najviše na svijetu,
Zadar, toliko loše djeluje na mene,
destimulativno, kontraproduktivno ...
ovi divni, komunikativni, topli ljudi
istovremeno su i jedni od najpodlijih licemjera koje sam ikada susreo ...
tako depresivno, destimulativno djeluju da je kancerogeno ...
hvala Bogu na ovih nekoliko Ljudi kojima sam okružen i s kojima se družim ...

Uhvaćen u mrežu vlastite neodlučnosti i nedosljednosti,
panično grabeći spas,
uspijevam pokidati sve niti
koje me vezuju sa naznakama bolje budućnosti,
a sadašnjost mi se krezubo ceri u lice,
odmičući sve dalje od mene ...
i tako zaostajući u hlapećoj prošlosti,
osjećam se napuštenim,
bezrazložno nevoljenim pred tužnim južnim vjetrom ...
nedostajući mi sve više,
zaborav prekriva vaša draga lica,
odmičući vas kao zavjesu pred mojim zbunjenim licem ...
sve što sam volio, daleko je,
sve što sam želio još dalje je ...
želeći približiti se lorki,
čitam sebe više kao da piše poe ...
u neskladu svega i svačega,
nedostatku ovoga i onoga,
zakazuje i kreativnost,
pa mi tužni južni vjetar
inspiraciju odnosi zapadu, umjesto sjeveru ...

:-*

neka malo inspiracije na zapad....:-)