Sve i ništa

Prošetao sam kroz još jednu godinu...ulazim u slijedeću stariji, bogatiji nekim iskustvima koji su ozbiljno uzdrmali sigurne postulate dosadašnjeg življenja.
Ono što zaželimo, da li smo u stanju koračati prema tom cilju?
Odlagati ćemo fragmente planova u ime toga da vremena ima na pretek, a sve pod sintagmom ' sutra ću ''...?
Treba nam jedan, eventualno dva dana u godini da ljudima koje volimo, obitelji, prijateljima i poznanicima,
poželimo '' sve najbolje ''?
Iz godine u godinu, jedno te isto...iste želje, više manje isti ljudi oko nas, učahureni strahom od perspektive u pažljivo isprepletenoj i tako krhkoj kukuljici, stvorenoj da samo podnese naša vlastita sranja, pomno sračunate statičke konstrukcije predviđene upravo za to - glavni arhitekt je EGO, jedno od glavnih, neizlječivih čovjekovih nedostataka.
Javne čestitke ove godine nema. Nije je bilo za Božić, neće je biti ni sada. Zbilja trebaš biti naivna budala pa poželjeti, pa makar i u ime onoga ''reda radi'', da bude sve u redu, da je svima super, divno, krasno, a pri tom grubo ignorirati ono što istinski želimo, a sve zbog nekog vlastitog konflikta sa samim sobom. Ako nismo sa svojim željama na čisto, koliko ima smisla, pa makar i zbog obične uljudnosti željeti nekome dobro?
Kad nešto poželiš, bilo sebi ili okolini do koje ti je stalo, bitno je da želiš iskreno, čista srca.
Da budeš tih u snazi želje, da je ne iskazuješ, da je ne oglašavaš na sva zvona. Ona tiha želja, spontana, iskrena, proizašla iz zahvalnosti na svemu dobrome što uživamo na ovome svijetu. Ukratko - pusti želju iz sebe i zaboravi je.
Malo nas zna koliko je potrebno ''postavki'' unutar nas postaviti da bi želja odaslana van nas funkcionirala.
I zašto bih vjerovao silnim čestitarima ( osim njih par koji doslovno znaju svaki moj trzaj duše ) i njihovim kurtoaznim željama?
Sve što mogu je samo uzvratiti smiješkom i uzvratiti želje, onako reda radi. Iskrenosti nema, isključivo zbog razloga jer nam je cijela ova zavrzlama potrebna, da bi shvatili da smo ipak najinteligentnija bića na ovoj planeti ( valjda )...
Suzdržavam se od čestitke na ovim prostorima isključivo zbog razloga što će za par dana sve biti isto. Vratit ćemo se svojim problemima, svojim životima, svakodnevnim zgodama i nezgodama, zapravo nastavljamo tamo gdje smo i stali u staroj godini, trenutak prije nego što ćemo izmantrati novogodišnje zavjete, kojih ćemo se čvrsto pridržavati - sve do slijedeće prigodne žderačine ( svađanja, ilitiga sukoba mišljenja ).
Ne mogu i ne želim vjerovati u to - u činjenicu da se netko tko je karaktera kakav je, može doslovno promijeniti unutar par sati, iznutra, da bi želja ispuštena kroz usne istih zbilja mogla funkcionirati. Znači, sve se svodi na kurtoaziju i izliku.
Zar smo toliko nisko spali da nam je potrebno svega par dana u godini da zaboravimo svoj ego, i zaželimo svima dobro u nadolazećoj godini?
Koliko nam trebaju blagdani, koliko ima smisla cirkus oko obilježavanja nečega što je majka Priroda odavno uredila?
Zar nam treba tih par dana da bi nas podsjetili da smo ljudi i da ne postoji adekvatno vrijeme da želiš dobro ljudima koje voliš, i ne samo njima?
Vjerujem i vjerovati ću da i nastojati ću, svaki dan, da ljude koji zauzimaju mjesto u mom životu, obaspem pažnjom, onim nečim da mi je stalo. Jer ako danas ičega na svijetu nedostaje, nedostaje istinske ljubavi.
Mjesto čestitke, citat molitve jedne od rijetkih živućih osoba koja me se snažno dojmila u svojoj jednostavnosti i skromnosti :

---

1. Palac ti je najbliži prst, tako od njega počni moliti za one koji su ti najbliži. Njih se najlakše sjetiti. Moliti za one koje volimo, ''slatka je zadaća''.

2.Slijedeći prst je kažiprst. Moli za one koji poučavaju, odgajaju i liječe. Njima je potrebna podrška i mudrost u vođenju drugih pravim putem. Sačuvaj ih u svojim molitvama.

3. Treći prst je najveći. Podsjeća nas na naše vođe, naše vladajuće, one koji imaju ovlasti. Njima je potrebno Božje vodstvo.

4. Slijedeći prst je prstenjak. Iznenađujuće, ovaj prst se pokazao najosjetljivijim. On nas podsjeća da molimo za nemoćne, bolesne i opterećene problemima. Potrebna im je tvoja molitva.

5. I na koncu, preostao nam je mali prst, najmanji od sviju. Mali prst, morao bi te podsjetiti da moliš za sebe. Kad završiš s molitvom za prve četiri grupe, sagledat ćeš pravilnije svoje potrebe i bit ćeš pripravan učinkovitije moliti za sebe.

Amen

( molitva pape Franje I dok je bio argentinski biskup )

---

Svima koji ovi čitaju, kao i ostatku '' vanblogerskog '' svijeta želim dobar dan, kao i svaki dan života ispunjen srećom, zadovoljstvom, ljubavlju i najvažnije od svega, onim unutarnjim mirom.
Sretno!!!

P.S.
Iako posljednja, naglasak je na petoj stavki - od tamo sve počinje.

Ovdje za svoje misli možeš dobiti jedino srednji prst u molitvi,visoko uzdignut i odvojen od ostalih.
kako god,čestitke za zapis.:)

...da previše ne pametujem
i ja tebi želim

dobar dan !

želim ti dovoljno lijepih stvari u Novoj

palac...gore!

Od mene dobiješ cijelu ruku i pusu i želim ti najsretniju ovu godinu, da ostaneš jednako pravedan i empatičan kao i do sada! :)

Sritno e :-)

I neka bude tako.