nema bloga

Budući da pjesnici s ovog portala očito još nisu došli k sebi, evo vam malo poezije

NOTTURNO
Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote,
I moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći,
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

(Tin Ujević)

Ima čistih ruku koje oprez čuva,
prebijelih ruku što čuvaju čistoću,
strogih ruku gospâ punih mira snova,
samih, ko da brane nevinost i zloću.

Tašti naš je dar da sanjamo o njima
Svejedno će blijede ostati tek kreda.
I neće se ruke uprljati snima,
niti smjeti na njih da se dugo gleda.

Na njih neće duge, trak ni paučine.
Jer su okovana prošlost drugog vijeka,
i prsten će tijesan da uzalud sine,
jer je krug unatrag ono što ih čeka. ........
tin ujević

ahhhh, pjesnici nasi
bloski, hvala im

nadam se da ce opet imati muze nove :)))

evo jedne nije moja, ali mi se svidja


Usred nicega
u kristalnim ranama
u zapecacenim sudbinama
izgara

Zelja
u bojama iskri
i dah
na vrelim mislima
počiva
odmorna
spremna

Za tisucu nemira
ukradena
u snovima

ponovo rodjena
svoja
i nicija



izgubio si...

Hvala za vaše stihove, drago mi je da poezija još živi.

Sritna nova, e :-)
neka te kroz novu prati drugacja poezija, vesela i njezna

Hvala Jarle, i tebi sve najbolje, kaj ja mogu kada su pjesnici pisali uglavnom tužne stihove, odnosno moja je generacija čitala književnost, poeziju, mi smo to gutali. Išli u kazalište itd. Romantična generacija, a kaj fali