Rosela, vještica sa livade

Želim živjeti ovdje... i otpuzati na jedno mjesto gdje svatko sa svakim razgovara mada si ne odgovaraju karakterno, gdje razmjenjuju kapljice iskrenog poštovanja i suradnje zbog toga jer su ljudi a ljudima je svojstvena društvenost.
Želim otpuzati na mjesto gdje zima blista u svojoj svojoj bijelini, gdje su slojevi pahulja toliko debeli i gusti da ljudsko tijelo može zapasti u njih kao u najmekšu postelju a ledene sige se stežu u plavom sumraku januara.
Želim imati sposobnost smanjiti svoje tijelo u minijaturu, useliti se u puževu kućicu koja je poput ove ilustracije, i istraživati mikro svjetove.


p.s. Da li se piše 'svjetovi' ili 'svijetovi'?
p.s.s. Koga briga za savršen pravopis?! Mene...

:)

rosel..lijepo si to rekla..:))
Ali jel, ja to osjećam neku tugu u tebi...?

(Svjetovi)

piše se svjetovi :-))

ti to možeš...:-**

kuglice...reci joj...:))

Ivansh, Hvala ti! Sad sam bogatija za jednu dozu znanja. :))))

Vrbice, Može biti... jer ne osjećam se dobro zadnjih dana, iako ne zbog
ponašanja ljudi iz okoline koje ovlaš spominjem u postu, već zbog
ciklona u mom unutarnjem svijetu...
A šta'š. :))

Ostalima osmijeh, :)))

Ja sam razumjela Roselu kao odraz njezinog lika i dijela ovdje,kao kap vode u rijeku zvanu Iskrica, koja mirno teče ali i sa brzicama , slapovima i valovima koji nas znaju pošpricat a i nasmijat:-)))

svi cikloni jednom prođu...:))
i od onih najjačih, jednom ostane samo ...nula...

@biserna, Hvala ti na tom meni slatkom mišljenju! :))
Mogla bih se doista između ostalog poistovjetiti i sa kapljicom,
jer često volim svijet promatrati kao nešto veliko sastavljeno
od sićušnih komadića; mozaik, vrt, more, rijeku...
A ova kap je u šlusu, zasad.

I da, @Vrbice, nek taj ciklon već jednom o'ladi... pasje sam umorna...

hoće rosela...:))
Uvijek nam se ćini, kako sretni trenuci
traju puno kraće nego tužni..
Ali nije tako. Sve je to posloženo jednako...

Rosela , ja tebe tako vidim, preslatku lijepo pametnobiće, lako i jednostavno.

Bis, sve si lijepo rekla...jedino mislim da naša rosela nije jednostavna...dapače, svasta se dogadja u njoj

Znam Yui, znam- znam , upravo zbog toga je (meni i nisam jedina sigurna sam )ko jutranja Rosa.

Mnogi od nas sanjaju o mjestu gdje caruje ljubav. Na žalost, teško je danas pronaći takvo mjesto. Ja mislim da ti ne bi trebala sebe umanjiti, jer si biće ljubavi, već, pokušati umanjiti ono što u tebi stvara želju da se makneš.

Uostalom, nikome od nas nije zabranjeno da se makar na par minuta , u mislima, u svom dnevnom snu, uvučemo u svoju kućicu gdje je sve lijepo i gdje je sve onakvo baš kakvo želimo da bude, zar ne ?

Ajmeeee... pa sta je ovo... kakvi su ovo hvalospjevi za mene. :'))

Biserna, hvala ti na divnim rijecima. :)
No Juicy je pogodila usrid sride... Sve sam samo ne jednostavna; ni emotivno ni psihicki a ni fizicki. No ipak mislim da sam u necemu vrlo jednostavna. U svojim zeljama. I volim jednostavnost interijera, hahaha. :))))

Caffedolce, Slazem se s tobom... i pitam jedno: sto ako je doista istina da ono sto stvaramo u sebi privlacimo i u svijetu izvan sebe?
Ja ni pod razno ne zelim pobjeci od ovog pepeljasto-medenog svijeta. Samo zelim kreirati svoj dio tog kolaza, onako kako bi mi bilo najugodnije... a kako rekoh- ne zelim puno...

Problem je u tome što ne vidimo što imamo u sebi , duboko, unutra. I onda privlačimo nesvjesno.

Kada sredimo svoju podsvijest, sredimo sve drugo.

A podsvijest je ono kad smo bile male djevojčice.

A sanjamo stalno, možemo sanjati što god hoćemo i na javi !

Caffe, ovaj tvoj komentar moram spremiti negdje.
Toliko si toga rekla u par rijeci... Nismo svjesni onoga sto imamo u sebi i snage kojom privlacimo slicne i iste stvari.

Kazes podsvijest je ono kad smo bile djevojcice...
Ja pamtim neko dublje osjecanje sebe i stvari oko sebe, znala sam se stopiti s okolinom.
Mislim da me savrseno razumijes...

Draga, sutra ti pošaljem link, molim te podsjeti me ak zaboravim .

Kiss