...

ma baš se već i zabrinula za tebe, jel te samo peru ljetne vrućine i školski praznici ili ti se nekaj pripetilo drugo, nedajbog loše, nadam se da naprosto nemaš vremena za landranje po internet-bespućima i prazninama, doduše tu se najde i pokoja pametna stvarca.

evo meni vikend prošao pod dekicom i temperaturom, ufatila me neka viroza, puni nos šmrkalja i sve grebe u grlu, neki dinosaurovirus, sve me boli, stare kosti, ha, ha.

ma bila ja u petak u društvu opet, oni s kojima sam slavila novo leto, i baš je bilo zgodno, namještaju mi jednog tipa. dečko jako drag i mio, sladak i dobričina, no ima isto kao i ja svoju žalosnu povijest neuspješnog braka, neuspješnih veza i neostvarenih ljubavi i isto je blesav ko i ja da dolazi na mjesta gdje susreće svoju tugu i ono što nije mogao dobiti.

baš smo blesavi, ne zna da ja to znam i da ga razumijem, ja još uvijek blentavo sanjarim o svom gitaristu koji je tako bezobrazno bez riječi okrenuo leđa našem druženju i vratio se svojoj rotvajlerici. kaj buš, neće dečki danas se ni potruditi da dobiju ono bolje gdje bi bili sretniji, nego kukavički tavore i migolje u neslavnim vezama koje im donose bijedni minimum sigurnosti, a maksimum neispunjenosti i dosade. pa zato okolo škicaju i kradu sitnice, ko mali kleptomani u dućanu sa slatkišima.

i tako mi moji frendovi namještaju isto jednu takvu dušu kao što sam ja, koja se batrga sa svojim avetima prošlosti (joj koja glupa sintagma, fuj, sramim se svoje nemaštovitosti), i koji ni sam ne zna kako bi dalje jer ima petsto važnijih problema, nema zaposlenje, radi honorarno, za malo para, nesigurno, podstanar, i svi misle da takve probleme ljubav zaliječuje. ma varaju se, kad si u takvom stanju nisi sposoban za ljubav, niti imaš snage za započinjat i truditi se oko drugog čovjeka. znam po sebi. sad mi nije do ničega, samo razmišljam hoće li sinek proći maturu, upisat se na faks, hoće li dobit još koji epileptički napadaj (skinuli ga s terapije, već dvije godine nije dobio epi-napad, dobro je), i onaj drugi zmotanac blesavi koji je napustio faks i sad ko budala ustaje u rane sate i dolazi doma sav premoren s posla za malo para, nikakva budućnost, nema perspektivu, i postao malodušan. da ne pričam kako mi se samo spava, kao da organizam hoće stavit me u hibernaciju da se ne raspadnem do kraja. bljuf! i onda drugi misle da će ljubav sve spasiti. ma drek. ne vjerujem ja već odavno u takve priče.

niš, idem sad delat, na poslu sam,imam zimicu i tresavicu, nemrem si priuštit nikakvo bolovanje. a onaj bivši iz singapura me stalno zove, trenutno je u zg na godišnjem pa mu je valjda dosadno pa bi se štel z menom družiti, dobila sam na poklon od njega za Božić parfem i ivsenloren maskaru i dao mi nešt love da mi se najde, ma brižan i skrban, ali ubitačno emocionalno isprazan, osjeća samo moralnu dužnost i onda uživa u osjećaju da može činiti dobra djela, to mu valjda uzdiže ego. no, jako je pristojan i ne nudi mi i druge konkrevetne benefite, valjda zna da bih ga nakon neslavnog raskida šupirala natrag u singapur, ha, ha. dobar čovjek, ali ne znam što bih s njim. eto, niš posebno, samo moram čekat još tri mjeseca do proljeća, bljak. a onda možda zasja neko toplije sunce.