...

Pitam se, pitam,
Koji nas šejtan to tjera
Ko daleke sjeverne ptice
Da vraćamo se na mjesta
Opet i opet
Da sretnemo svoju tugu
Vuče nas baš kao krivca na locus criminis
A onda sjednemo
Blaženi i mirni
Kopamo po ožiljcima,
Kao što rade majmuni kad trijebe buhe
Razgledamo stare rane
I skidamo suhe kraste s koljena

A onda kroz živo meso
Srču nam bolnu krv
Oni, baš oni
Kleptomani
Mala djeca što kradu sitnice po dućanima slatkiša
I ližu po skrivečki, presretno i slasno
Daleko od, ah, tako ispravne sigurnosti obiteljskog stola

I nije ih briga
Za ono malo straha
I nije ih briga
Neće dobiti po prstima
Pa to je samo jedan griz čokoladice, zaboga
I nije ih briga
Što su nam raskinuli meso, rasparali utrobu
I pojeli pola duše

Možda je vrijeme da dogovorim kirurga plastičara
Ili barem par doza transfuzije?
B, rhesus pozitivna