Rosela, vještica sa livade

Nisam mozda ni svjesna u kolikoj mi je mjeri postalo vazno da se osjecam sama dok pisem, neizlozena spoznaji da ce ono sto zapisem za koji trenutak biti procitano od strane neke osobe koja ce zatim kreirati svoje misljenje o mojim emocijama koje sam izrazila kroz slova.
Dok pisem moram znati da sam sama. Da su moji misli i osjecaji zasticeni poput suma mora u skoljki, kojeg nitko ne moze iznijeti na svjetlost dana. Moze ga se tek cuti sasvim izbliza, kad skoljka dodiruje obraz ljudskog bica.
A ja… ja sam skoljka sa vlastitim slobodnim izborom, i ja cu odluciti da li cu moj unutarnji sum podijeliti s drugim bicem.

Doista, nisam ni svjesna koliko mi je vazno pisati o svojim mislima uz spoznaju da sam predivno sama…

1221 logirano, trenutno.

1234
i ja sa drugi evidentirani na tvom blogu

Komentatori- ne razumijem vas kaj ste šteli reći. :))

Treći čovjek!

ništa, ne daj se smetati, važno da si predivno sama.:)

Ako ste vec dosli k meni, ajmo nesto klafrati. :)
Kakve su vam to brojke...?

MedoDebeli, dobro dosao na moju livadu. :)))

tvoje su misli vrlo dragocjene Rosela
i mi imamo tu sreću da ih dijeliš sa nama

rosela...pozdrav tebi, u prolazu..:)))

rosela, nisi sama, tu si s nama, i lolimo mi tvoju prekrasnu njeznu dusu
:*

Rađamo se sami, sami i umiremo. I to je lijepo.

@cyber lady, Hvala ti na lijepim riječima. :)
...iako mislim da nisi shvatila o kakvoj samoći govorim, ne o onoj koju
želim razbiti već o onoj koja mi je nužna i ljekovita.

Dudh, pogodio si u sridu. Precizan k'o šnajperist. Evo ti poljubac za to :-*

Perce, Vrbica, Osmijeh i pozdrav oboma. :))) :)))