naslof pobjegao
ispocetka s pokojim danom vise staza
ispijenim ocima koje vodi daljina
sjecanje na trenutke,male dijelice proslog vremena
osjecaji blijede samo jos pokoja slika u meni ostala
lijepota i smijeh se mijesaju sa tugom i prazninom
u spoju tog unutrasnjeg stvaranja predocavanja
ne vazno biva jace od vaznog,vazno prelazi u zaborav
toliko vidim,toliko dozivim
toliko osjetim da zaboravim
okrenem se ne sjetih se da ispred mene stoje godine
spominjuci djetinjstvo ostario
sretan bio trenucima maloga zivota
ne shvacajuci ni sada koliko
koliko je zivota u djetetu
opisati ne mogu osjecaje prolaza
dok polako trunem pred vama roditeljima
naucili pogresno,greska se vuce iz koljena na koljeno
dovelo nas tamo gdje sad stojimo
nezadovoljstvo nas pojelo,jos na sebe vuce slicno
odbacit to je prekasno,previse tereta je stavljeno
ispustit teret je lagano ali vise ne bi znali zivjeti bilo bi pretesko
apsurd zivota zamisljen okovima naucen
tako rade svi,tako je lakse bez razmisljanja
10.01.2014. u 12:49 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara