...

D. kaže:
"..Ponekad (kao, evo sada) se upitam ... a, da se to netko ne zajebaje sa nama, netko od dvoje, zapravo od jednog (ako se zajebaje)
Macher18 (nekako mi je potpunije i smislenije, ovako sa ovim "c" ... ne želim reći da je inače besmisleno, ali yebga, ja to uvijek čitam na njemačkom, i fali mi "c") Discipulus ... dodje mi ponekad, kako rekoh, da zamislim da je to možda jedna osoba, koja nas malkice vozika, preko šahovskih polja i tako to ... svašta nešto ... a, možda i nije.
Sve u svemu, vozikanje, kako god bilo, je, za običnu poeziju jako zakučasto, ali kao neobična poezija, jako dobro, poučno, zanimljivo..."

neka mi oprosti disci
na zloupotrebi
njegovog osobnog prostora,
no moram ti odgovoriti:

1. ova ideja
da se preimenujem u
macher
nije loša,
asocira na MACH,
nadzvučnu brzinu,
samo bi zvučala pretenciozno

2. možda i ima nekih sličnosti,
samo pogledaj bolje,
po bogatstvu asocijativnih elemenata,
referiranja na druge književnike i pojave u svijetu,
da se i ne osvrnem na prave leksičke viktorijine slapove
po silini i zvučnosti sintagmi,
neusporedivo sam siromašnija, skučenija i suhoparnija
od discija

možda zato što pišem
intimistički,
toliko osobno
da u svojim emocionalnim eskapadama
ne zamjećujem
ništa
osim onoga što u meni povremeno
kuha
i nije me briga
hoću li u tom svojem piskaranju
iznaći još koju paralelu s vanjskim svijetom

osim,
hm,
kad bi uzrok mojeg pjesničkog oduševljenja bio
dovoljno blizu

pri tome ne mislim na discija,
iako bi i to bila odlična opcija,
naravno čisto u umjetničko-pjesničkom kontekstu,
da uživo razgovaram s tim hiperproduktivnim sjajnim poetom

mislim
na komada
koji me,
na žalost,
ne šljivi ni pol posto