igra igra igru igre

previse se razmislja
pre brzo se stari
velike stvari se dogadjaju slucajno
pogledom djeteta gledati je mozda naivno ali lijepo
nista nije toliko tesko da ne moze biti teze
probljemi su tu i ne nestaju,novi se stvaraju
zasto praviti od toga takvu frku
kao da bez nas nece biti sutra
kako se opustiti kad na svijetu toliko boli
nositi svoj kriz i pri tome lagano zaspati
promijeniti se mozda skociti s mosta
rijesiti se drusta dizanjem u zrak dva prsta
otici na mars,pobijeci od svih
pocni prvo sa sobom,sa sitnicama koje volis
malo je bitno i uzitak vremena za to treba naci
pokloni paznju malo i sebi,ne zaboravi
neka te proklinju neka te i mrze
nadji svoj put jednostavniji nego prije
spavaj mirno nocu i ne trazi vise od zivota
daj sve od sebe da imas i zadovoljstvo osmijeha
sjeti se da si se na zemlji igrao
danas je ni ne vidis,gazis
mislis prosli su ti dani
ispod nje ces leci
drugom perspektivom gledati
da tad ce prekasno biti...