Ne zelim pricati o smislu

and she was

And she was lying in the grass
And she could hear the highway breathing
And she could see a nearby factory
She’s making sure she is not dreaming
See the lights of a neighbor’s house
Now she’s starting to rise
Take a minute to concentrate
And she opens up her eyes
The world was moving and she was right there with it (and she was)
The world was moving she was floating above it (and she was)
and she was
And she was drifting through the backyard
And she was taking off her dress
And she was moving very slowly
Rising up above the earth
Moving into the universe
Drifting this way and that
Not touching ground at all
Up above the yard
 
Chorus
 She was glad about it... no doubt about it
She isn’t sure where she’s gone
No time to think about what to tell them
No time to think about what she’s done
And she was
And she was looking at herself
And things were looking like a movie
She had a pleasant elevation
She’s moving out in all directions
Chorus
Joining the world of missing persons (and she was)
Missing enough to feel alright (and she was)
 
Dakle, da istaknem: Missing enough to feel alright ... okej? gotit?
ne? evo onda: uskracivanje i tisina je nacin za kontrolu drugog... nacin za osigurati si biti zeljen(a)/treban(a). Kao sto je to i potreba za 'davanjem'.... neprestana potreba za davanjem drugom i strah od mogucnosti da se prestane zeljeti davati je zapravo isto vrst kontrole, a jezgra je ista: kako si osigurati tudju ovisnost o sebi... kako biti potreban.
U sredistu potrebe za kontrolom je nesigurnost, tocnije nedostatak samopouzdanja i jasnoce u to sto smo i koliko vrijedimo, te straha da cemo, budemo li ostali bez nacina za kontrolu drugog ostati nevoljeni... znaci da se rabe maske kako bi se dobilo zeljeno. no to ne ispunjava, jer je istina da osjecamo da i dalje nismo voljeni, premda mozemo 'nabaviti' ono sto smo naumili. sto vodi u trazenje uvijek neceg novog i neceg sto 'fali' u odnosu.
znati sto jesi, i biti s time miran je kljuc. znati sto mozes dati u odnos je takodjer potrebno. i priznati sebi i drugom sto zelish. znam da nisam puno toga sto ona treba i zeli. znam isto tako da ona ima tek neki dio onoga o cemu ceznem kad sanjam o nekoj vezi. no mozda je to sto imamo upravo ono sto je najvaznije, i jednom i drugom?
(ali, o tome jednom u jednoj ljepsoj prici... koju cu valda istipkat sutra ...)
dakle, da ponovim,
uskracivanje sebe i udaljenost je nacin za kontrolu...
mantraj.
(kontrola nije voljenje. zato moras voljeti, prihvatiti sebe da volish drugog, zato jer onda nemas potrebe za kontrolom i primas sa zahvalnoscu sto ti nude, i dajes najbolje od sebe, i mozete se slusati, i razgovarati. prihvatiti da to sto jesi je vrijedno voljenja. kako god maleno i slabo. jer druga strana tih sumnji u vlastitu vrijednost su one gorostasne zelje u kojima ti nitko nije dovoljno dobar i u kojima te nitko ne moze zadovoljiti. to je opet granicni problem. nitko od nas nije _sve_. a svi se trudimo biti ipak nesto vise, zar ne? )
:)
 

(nego, da sad ne ispadne da sam skroz jednostran... odredjena razina kontrole okolnosti u zivotu je i potrebna i korisna. na primjer, kad drugi urla da mu nesto fali, pa mu to dash, ili kad trazi nesto sto ti mislish da je previse od tebe da mu dash, pa mu uskratish, onda je to itekako u redu. nijanse su vazne, kao i svuda. i razluciti sto je sto.)

(aha, jos sam se jednog dosjetio: sama potreba za biti zeljen(a)/ treban(a) nije sporna... ta potreba je ok. problem je u nacinu na koji se pokusava ostvariti... odo na kishu, sad.)