...

Link





Poželjno je da sve što napišete( ovo vrijedi za ljude koji se izražavaju na taj način ) spremite u neku mapu u kompjuteru. Tek toliko da s vremena na vrijeme pogledate po redoslijedu zapisa koliko vam se mijenjaju stavovi, pogledi na život. Oni koji se ne izražavaju na ovaj način, neka pospreme u neke svoje ladice u glavi. To pišem zato što mi je jedna osoba nedavno rekla da se njezini stavovi od prije recimo desetak godina, ništa nisu promijenili - a to sam i sama zaključila u našem razgovoru. Zatim se uključila još jedna osoba u razgovor i izjavila kako općenito ne voli ljude s bilo kakvim stavovima. Okrenula sam se za poslom i ostala pri svom mišljenju, da postoje i s vremenom se mijenjaju. Prepisala sam to različitim vrstama ljudi.
Mene osobno tjera promjena. Negdje se zadržim, stanem, razmislim ali opet odem dalje. Što je to u nama da težimo tome?

“Ako se ne mijenjamo, ne rastemo. Ako ne rastemo, ne živimo.” G. Šihi

Možda upravo to što je napisano u ovoj gore izreci. U svemu tome pogoduju i razne okolnosti na koje sami ne utječemo. Kad malo bolje razmislite puno toga može dovesti do promjene. Koliko do dobre tako i do loše. U većini slučajeva naišla sam na ljude koji su ostali, nekim slučajem, bez novaca. Jedan dio se tada okrenuo postignuću da im bude bolje, a drugi dio nije poduzimao ništa drugo osim vlastitog potonuća. A opet neki su se okrenuli duhu. Svom vlastitom duhu i njegovim rastom poboljšali svoje kvalitete. Znači novac je nestao, ali duh porastao. Obrnutih slučajeva nema. Oni koji tvrde da ima, lažu. I to u svoju korist. Kako je novac sam po sebi materijalnost s kojom se materija može samo uvećavati, duhovnost je nešto nematerijalno. Zato jedno s drugim ne može ići u isti koštac. Novac dođe kasnije kao sredstvo za život, ona osnovna potreba da čovjek može koliko toliko normalno živjeti.

“Ako izmijenimo naše misli, svijet oko nas se mijenja.” Richard Bach

Ova izreka je i te kako točna. Razmislite o nekim stvarima u svom životu. Dogodilo vam se to? Kada ste počeli drugačije gledati na mnoge stvari otvorile su vam se i nove mogućnosti. A to se nikako ne bi dogodilo da nisam promijenila mišljenje i stavove koje sam uz pomoć mišljenja stekla. A to će potkrijepiti ova sljedeća izreka.

“Čovjek ne može da otkrije novi ocean ako nema hrabrosti da izgubi iz vida obalu.” André Gide

Zato ne vjerujem previše ljudima koji tvrde da do tih promjena ne možeš doći ili onima koji kažu da nije dobro uopće imati stav. Makar se on s vremenom mijenjao. Pa mijenjamo se i mi, zar ne?
Zatim ću skrenuti na sljedeću stvar. Ili malo drugačiju temu. U svom poslu a i društvu u kojem sam se kretala i u onom u kojem se još uvijek krečem, također sam susretala razne tipove ljudi. Navesti ću ih tri.

1.Licemjeri… Licemjerje ili hipokrizija je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga.
(podatak iz wikipedije)
Susretali ste se s njima? A jeste li ikada i sebe uhvatili u takvom nečemu? Naravno da jeste. No, to morate priznati samom sebi. To je ljudska osobina. Budete se riješili licemjerja jedino ako prestanete osuđivati druge - a da prethodno niste sagledali problem iz više kutova. Kako kod drugih tako i u vama samima.

2.Vječno neutralni…osobe se ne žele izjasniti o ničemu, kako o vama, sebi, tako i o raznoraznim situacijama u kojima ste se našli Vi ili oni sami. Uglavnom odgovaraju diplomatski na vaša pitanja i na cjelokupnu situaciju. A duboko u sebi i te kako osuđuju, kukavičke su i jednostavno nemaju „kičmu“.

3.Vječne deklarirane dobrice… oni su stalno nasmiješeni, vesele se, pjevaju, plešu itd i vama samima to preporučuju. Žele vam uvijek dobro i to naglašavaju često u svojim rečenicama. Šalju vam sunce i svjetlo koje bi vas trebalo probuditi i razveseliti. Uglavnom dijela su im nula, a riječi totalno pršte od optimizma i nikada nemaju potkrijepljene argumente u ničemu. A istina je sasvim drugačija tj, suprotni su od onoga kako se predstavljaju. Taj lijepi osmijeh kojim vas razoružaju nestane kad im okrenete leđa. Također u ove tipove mogu slobodno uvrstiti i licemjerje. Osobinu koju svi posjedujemo ali je možemo kontrolirati, naravno tko to želi.

Svemu ovome što sam napisala može se još toga dodati, iz vašeg vlastitog iskustva. Iz iskustava ljudi oko vas…

Svi mi u toku svog života gradimo sliku o sebi samima koja ima malo sličnosti sa osobom kakvi smo mi u stvari. Ova slika nije projekcija vaših želja ili može biti prilagođavanje koje činimo da bismo se uklopili u želje drugih.
Razmislimo najprije o svom Duhu. Koja je to najjača sila koja vas motivira u životu ?
Koje su vaše najveće moralne teškoće?
Gdje su vaše slabosti, kada dođe do suočavanja sa problemima, i što je još važnije, u odnosu sa drugim ljudima?
I ono najvažnije; u svemu krenite od samog sebe.

Zato ne vjerujem onim skupinama pod 2. I 3. Onima pod 1.najmanje zamjeram jer ako ništa drugo reagiraju ponekad naprasito i prenaglo, ali isto tako mogu i povući svoju reakciju i osudu kad dobro promisle.
U biti zašto nekoga uopće osuditi? Da bi nama bilo bolje? Da bi se osjećali vrijedniji?

jedan muzički odgovor http://www.youtube.com/watch?v=WQz7vaZiRX8 a i ja sam se izgubio pa vi hodite mojim stopama

roman, hvala na linku...

hodanje po tuđim tragovima ili će neko za vama po tragovima koje ostavljate

= iskrica

iznenađenje http://www.youtube.com/watch?v=5aaOqUYG8Tw

uh, ovo je jako žestoko ...

a raspon je u svakom od nas

Hum hum hum.
Vidi ovako,svi se mi mjenjamo.
Niko ne ostaje cijeli život isti.Učimo,stičemo životna iskustva
i ona nas mjenjaju.Drugaččije se ponašamo drugačije
razmišljamo no stavove rjetko mjenjamo.

Naši nas stavovi određuju,daju nam putokaz kuda idemo i čega se
na životnom putu držimo.Ukoliko se bitno odmaknemo od tih stavova
to više nismo mi,to je neko drugi.

Nekada silom prilika mjenjamo stavove,ali se ponovo vraćamo
starim stavovima čim se za to stvore uslovi.Držati se svojih stavova
je važno da bi ostao svoj i ne dopustiti da te drugi oblikuju
ili da te bujica baca tamo vamo.

A što se tiče ovoga o vrstama ljudi koje spominješ.
Nekada je najbolje ćutati i biti neutralan,ali nekada
se mora reagirati.Osuditi kada je to potrebno i pohvaliti
kada je to potrebno.I tu se vraćamo na naše stavove.
Ti stavovi nas navode kako ćemo u kojoj situaciji
postupiti,hoćemo li osuditi ili pohvaliti.Hoćemo li se
pobuniti ili prećutati.