Rosela, vještica sa livade

Čudesno... I priča i to nježno lice koje kao da svojim izrazom poručuje nešto... sasvim tiho a sasvim određeno...



~Beživotno telo mlade žene izvađeno je iz Sene i po običaju koji je bio aktuelan tih godina (sedamdesete i osamdesete godine 19. veka) izloženo je u gradskoj mrtvačnici u nadi da će je neko identifikovati. Tu ju je video patolog koji je, zaintrigiran neobičnim izrazom njenog lica, a naročito osmehom, od modelara tražio da napravi gipsani kalup oblika njenog lica.

Maska bez imena nazvana je prosto: Nepoznata žena iz Sene (L’Inconnue de la Seine).

Modelar je masku postavio ispred svoje radionice na obali Sene i ubrzo su Parižani počeli da naručuju replike. Njeno lice je počelo da krasi sve više domova, postalo inspiracija za umetnike, pisce i pesnike poput Nabokova, Rilkea, Kamija i Anais Nin, a dame su sve više oponašale njen izgled i izraz.

Jedan drugi slučaj davljenja, iz 1955. godine, osigurao je, međutim, mesto zagonetnog lica u medicinskoj istoriji. Lutkar Asmund Lerdal je 1955. godine spasao život svog sina tako što mu je, nakon izvlačenja beživotnog tela iz vode, "poljupcem života" pročistio disajne puteve.

On je u to vreme bio uspešni norveški proizvođač igračaka, koji se specijalizovao za pravljenje dečjih lutaka i automobila od mekane plastike. Nekoliko godina kasnije došli su mu sa molbom da napravi pomagalo za vežbanje novonastale tehnike kardiopulmonalne reanimacije (KPR), kombinacije grudnih kompresija i "poljupca života" koja može da spasi život pacijentu čije je srce stalo.

Ubrzo je napravio telo lutke koja simulira beživotnog pacijenta, a želeći da izgleda što manje zastrašujuće, dao joj je žensko lice, ali ne bilo koje. Asmund se setio maske sa zida svojih bake i deke, koja ga je opčinjavala kao dečaka. Radilo se o "devojci iz Sene".

Lutka je nazvana "Spasite Eni", a kako su na njoj milioni učili KPR tehniku, ona se popularno naziva i najljubljenijim licem svih vremena.~

kopirano sa blic.rs

....svako lice svoju tužnu+veselu priču ima.....zavisi koju upoznamo.

Rosela kako si ?;-)

Istina, ali ovo lišce je toliko posebno... osobito ako se uzme u obzir da je to izraz umrle djevojke. Nešto sam se dirnula kad sam ju vidjela i pročitala članak. :')

Kako sam... bolje nego jučer i prekprekprekprekprekjučer... i to je dobra vijest. :)))
A ti, Perla?

toooooooooooooo Rosela , osjeti se da si bolje , i bašbašbaš mi drago, sad sam i ja bolje:-))))

HM....datum Rosela....ovo što si spomenula -o lišču i mrtvoj djevojci me podsjeća na nešto jako tužno iz mog života..a datum je kriv i tak......al bolje sam jer si ti bolje:-)))

rosi...pozdrav u prolazu..:)))

Podsjetila sam te na nešto tužno... i sad je možda vrijeme da tom događaju koji je iščezao pokloniš
koju suzu i potom ga mirno otpustiš, zajedno s datumom...

Vrbi :-)))

Vrbi, osmijeh tebi! Nešto si mi često u prolazu. ;)

Vrbi, a može i Lady of Willow... :)))

hehehe, sorry, drage moje, al stvarno sam u prolazu..:))
čistim...ahhhhhh

Trebala si ranije ustat , počistit(ajme pa nije ti vojska prošla kroz stan) i sad se podružit sa nama Vrbi!:-)))

Je Rosela, kad bi barem bilo tako lako, Živim sa tim, naučila sam i ide mi.

Vrbi, man' se metle i 'vataj se tipki! :)))
Prasina i drlog po kuci su nesto cime se uvijek mozes baviti, nece ti pobjeci. :*

Bis, Znam... sad znam da si naucila. Ali to ne znaci da si postala imuna...
Grlim te.

joj roli...i onak sam previše na ovoj iskrici...:)))
al, znaš, kad bolje razmislim,
imaš ti pravo...
pospremim i drugi dan je sve opet isto...:))

Vrbi, to znam iz iskustva. Mada nisam ja ta koja mlatara s usisivacem i krpom, ali vidim da kad sve zivo pocistis u subotu u utorak vec ima toliko prasine kao da pola godine nije nitko zakoracio u kucu. Dakle- nema vajde od previse ciscenja. :)))))

rosi...nema...:))
al, kad smo mi žene takve...
rijetki muškarci misle o tome dal, ima prašine.
A meni je najljepše, kad sve pospremim i kad JA znam
da mi je sve čisto. Onda lijepo uživam.....:))))

Jednostavno... lakše se diše. I ima se osjećaj da je 'prozračeno' od svega. I znaš što... tko zna li ima li čišćenje kuće neke povezanosti sa nastojanjem da sami sebe dovedemo u red?