Roselino rođenje, pronađeno u arhivu
nedjelja, 7. srpnja 2013. at 15:56
...hej. Djevojko.
Dala sam si ime Rosela, jednog ljetnog poslijepodneva dok sam lezala na kaucu u polumracnoj dnevnoj sobi. Tijekom toplih ljetnih dana ponekad i sama indirektna svjetlost sunca grije.
...tog poslijepodneva sam lezala na ledjima, lagano na lijevom boku, sa punasnom donjom stranom podlaktice koja se bijelila u polutami. Istina je ono sto sam procitala u Sjecanju jedne gejse, da je donja strana podlaktice osobito njezna i meka, jer ju sunce rijetko dodiruje.
Odlucila sam da mi treba promjena u mom prikazu na stranici na kojoj trazim bliskog muskarca. (u daljnjim tekstovima 'bm')
Ovdje sam vec godinama...ali tek od protekle godine sam sa samopouzdanjem odlucila traziti iskustvo uzivo. Njegov dodir, miris, brujanje njegovog glasa u zraku izmedju moje i njegove glave.
Trebala sam promjenu energije...i novo ime.
Dala sam si ime Rosela, dok sam lezala na boku i njezno se osmjehivala samoj sebi.
Rosela je bliska ruzama, ruze su svojom dualnoscu bliske zivotu...meke i trnovite, bolne i opojne...
..a ova je Rosela pocela zivjeti svoju mekocu i trnje u mjesecu maju.
Ova Rosela zeli iskusiti ljubav s nekim bm, s nekim tko ce biti opusten i pun razumijevanja prema Roselinim fizickim nepravilnostima.
Rosela je to sto je. I kao takva zeli nekoga. Nekog opojnog, nekog tko ce je znati rastopiti.
Sretno ti, djevojko. Nemoj samo odustati.
18.01.2014. u 9:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar