Čarobni brijeg

ljubić, svemir, nije flash-back :)


"Nema Mjeseca!" Marijana osjeća kako je hvata panika. "Gdje je Mjesec, Galebe? Ne vidim Mjesec!"
"Smiri se, Cesarice", kaže Oliver. "Mjesec je na svome mjestu. Iza te stvari."
"Iza koje stvari?"
Oliver podešava spektar u očima škampa i Marijana shvaća da Mjesec ne vidi samo zato što se nešto ispriječilo između Mjeseca i nje. Nešto golemo.
"Koji je to ...?" kaže Marijana. "Što je to, Galebe?"
Elektronski mozak smetlarskoga škampa ima vrlo jednostavno poimanje svijeta: ili je nešto olupina ili nije. Zato, nakon nanokolebanja, Oliver kaže: "Olupina."
"Zajebavaš me", kaže Marijana. "To je golemo! To je kontinent! To je Atlantida!"
"A opet", kaže Oliver, "po svim značajkama to je olupina."
"Marijana", začuje se dispečerov glas, "vidiš li?"
"Ne znam što vidim", kaže Marijana. "Mislim da sam poludjela."
"Jedan golemi, golemi, golemi brod je između tebe i Mjeseca", kaže dispečer. "Vidiš li ga?"
Marijana zavrti glavom. "Vidim, ali ne vjerujem", kaže.
"Nemamo nikoga drugoga blizu", kaže dispečer suhih usta. "Ti moraš otići onamo."
Marijani se čini kao da nije dobro čula. "Molim?" kaže. "Molim?!"
"To je ulov života", kaže dispečer. "To je ulov nad ulovima, to je penzija i za tebe i za mene, mala! Moraš stići onamo prije bilo koga drugoga!"
"Ti si popizdio", kaže Marijana. "Ti si skroz naskroz puk'o! Je l' vidiš koliki je? Što da radim s njime? Kako da zakvačim biljeg na planet?"
"Kako znaš i umiješ", kaže dispečer. "Samo brzo. Što brže."
"Nemam goriva", kaže Marijana. "Nemam goriva za onamo i natrag."
"Samo ga ti obilježi i plivat ćemo u gorivu do kraja života, mala."
Marijana pokušava misliti, ali misli joj se spotiču, krhke, hrome, nespretne. Iver bola blistav poput bijele zvijezde usijeca joj se u čelo. Razapeta je između najvećega straha u životu i ... pohlepe? Ne, nije to pohlepa, ni dužnost, ni poslušnost. Ili jest, sve je to. Ali je i znatiželja.
"Galebe?", kaže.
"Reci, Cesarice", kaže Oliver koji je sve slušao, sve čuo, sve razumio.
"Poleti!"
Iz obje poravnane mlaznice škampa bljesne bešumni vrisak sagorijevanja i Marijanina lađica sune ka sjeni što zastrla je Mjesec. Marijana može točno očitati brzinu kojom se kreće, ali čini joj se da uopće ne napreduje. A kad joj u vidokrugu ne ostane više ništa osim sjene, još nije ni blizu oplate beskrajnoga broda.
"Galebe", pita, "stanje?"
"Čisto", kaže Oliver. To znači da u vidokrugu nema nijedne druge smetlarske lađe. To ništa ne znači, jer je brod tako golem, misli Marijana, ali se malko, malčice usudi ponadati da ovo nije samo neki ludi san, da je ovo lijep san, da je stvarnost možda, jednom, lijepa.
"Ah", kaže Oliver i lijepa se stvarnost namah ispuše.
"Reci, Galebe", kaže Marijana. Dobro pazi da joj se ne čuje razočaranje, da se ne vidi da je načas živjela nada. "Tko?"
"Vojska", kaže Oliver. "Tri broda. Četiri. Kina. SAD. Kina. Brazil."
Marijana kimne. Vojska, naravno. Vojske. Veliki, brzi brodovi. Gorivo. Oružje. Piši kući propalo. Nije trebala oklijevati. Da nije oklijevala ... Što bi se dogodilo da nije oklijevala? Možda bi bila pedeset kilometara bliže cilju, ali bi li se išta promijenilo? Kad se vojske uključe, gotovo je, bio tvoj biljeg na olupini ili ne.
Marijana gleda pozicijsko izvješće na displeju svoga vizira. Vojni je brodovi prestižu kao od šale. Kako ću kući, pita se, kako ću kući, majko? Četiri bijele bube plaze prostornom mrežom iscrtanom u viziru k velikom bijelom govnu na pola puta do Mjeseca.
Četiri bube.
Tri bube.
Nema buba.
Marijana ne vjeruje svojim očima. "Galebe?" traži potvrdu nepristranog uma.
"Cesarice?"
"Gdje je vojska?" pita. "Gdje su brodovi?"
"Uništeni", kaže Oliver.
"Kako?"
"Olupina ih je nastrijelila."
"Isuse Kriste!" kune Marijana. "Okreni nas, Galebe! Okreni nas!"
"Ne mogu, Cesarice", kaže Oliver. "Znaš da nemamo više goriva."
"Majko Božja", moli Marijana. "Daj da nas ne vidi, daj da nas ne ubije ..."
Sitan škamp poput truna prašine pada prema tamnoj gromadi što u hipu pomorila je vojske.

uuuhu!
koji obrat :)
svida mi se tijek radnje

Neećemo valjda biti mi ta nesretna generacija?

predivnooo
presladak sf
jupiii