...

kaj se tiče izgleda, prvo na čovjeku zapazim visinu, širinu ramena. zatim cipele. nedobog da se pojavi na čvenku u nekakvim fensi-šmensi špičokama koje s inače nose samo na svadbe i primanja u visoko društvo. a kad se tek pohvali da su rađene po narudžbi, ha, ha, a dolazi u njima u obični kafić ili na šetnju po gradu, ha, ha, za krepat. obično u nekoj iskrzanoj prekratkoj jakni kupljenoj na sniženju, odostraga vise ostaci upale guzice, ili iz svega na sve strane kipti špekina, napol zauzdana nisko opasanim remenom. izgle:natprosječan! i nema veze što su ramena pogrbljena, prstići ko kranjska kobasa, glavno da iz jakne izvire trbušina s poluprozirnom košuljom za službene sastanke, ispod koje se bjelasa potkošulja modela /57. a tek kad nose sportske majice ugurane u hlače, ili one finopletene beneton puloverčiće (čisti moher, dakako), usko uz tijelo, tako da im se dobro ocrtava svaka buhtla, neš ti seksipila.

pogotovo su mi degutantni tipovi s pečatnjakom i uskim trapericama gdje se dobro ocrtava na koju su stranu spakirali svog pitona, uz obligatno izbjeljenje na dotičnoj lokaciji (valjda kaopotvrda da je taj dio često u uopotrebi, ko bi ga znal). a nogice tanušne ko dvije gliste, dobiješ dojam, da ga samo malo počkaljiš, da bi s slomile ko treske. jbt, to me podsjeća na jednog tipa koji je, u kritičnom času, počeo zapomagati: joj, joj, slomit ćeš mi zdjelicu!. doduše, imala sam i takvih iskustava, jedan je vikal: slomit ćeš mi rebra. i kaj je najžalosnije, stvarno, kad smo se pograbili u kupaoni, u žaru strasti izgubio je ravnotežu, tresnuo na kupaonske pločice i završio u traumi. a doktoru je iskreno priznao: da, istina je, pao sam u kupaoni.

elem, rijetki su koji su došli normalni, ne s obzirom na moje zahtjevne estetske kriterije i profinjen ukus, nego s obzirom na njihov osobni stil bez prenemaganja i hohštapleraja. jer, ponašanje treba biti u skladu s ličnošću, a trenutni odabir odjeće u skladu s oboje. plus okolnosti i prigoda sastanka. ležernost, onakva kakva je potrebna i u ponašanju. i to nema veze s količinom love, posjedovanjem informacija o modnim trendovima, nego unutarnjim skladom osobe.


zapravo, mmmm, nemam niš protiv muževnih dlakavih podlaktica. dlanovi dovoljno veliki da obuhvate cijelu moju ruku. i još par stvarčica, he, he. taman da stanu. prvo što me takne (ili ne takne), to je pogled. odmah me ili drmne ili ne drmne. kad opazim da mu se zaista sviđam, i to ne može zakamuflirati niti formalni razgovor, niti njegova zbunjenost, ni oficijelno ponašanje tipa koji se nastoji upucavati, eh, onda mi prorade sva čula.

instinktivno mi pogled odluta na druge detalje, širinu ramena, držanje, pokreti ruku. i, da, ruke, čvrstoća i položaj svakog prsta, zamjećujem najsitnije detalje, elastičnost zgloba, tvrdoću mišića, oblik nokta i svaku dlačicu na zapešću.

širinu kukova. da. iznedadili biste se koliko širina kukova doprinosi izgledu cijele stature, ne radi se o slinjenju za velikom ženskastom guzicom, ne, te guze u hlačama su privlačne kad se tek nazire gluteus, ali ga ima, a ispod, još niže, mišići oblikovani čvrstim, a elastičnim i nonšalantnim korakom. jer ne sliče na suhonjave žilama opletene štake starčića ili izgladnjelog bušmana u lovu, niti nogicama tek ižđikalih pubertetlija. ne, želim osjetiti pritisak te široke muške zdjelice na svojoj, da me poklopi, pritisne, da osjetim svaku tetivu i napetost, da bude jača od stiska mojih biciklističkih nogu. da me znade savladati.

usne. ponekad mi se desi da ih ne vidim, da su skrivene u bradi i brkovima, ali nepogrešivo unaprijed preosjetim kako ljube. i to čak ne ovisi o obliku, mesnatosti, punoći, širini, nego o gotovo neprimjetljivim sitnim pokretima tokom govora, načinu smijanja, refleksnom bezzvučnom odgovoru usana na moje riječi, na mene samu, usne koje pokazuju njegove trenutne želje, misli i namjere. kao što, kad hodate uloicom, vidite da vas je zapazio neki muškarac, običan prolaznik, no spoznate nepogrešivo da mu se dopadate kad posegne istog trena popravljati svoj remen, uhvati se za rub kaputa, popravi ovratnik, dotakne sat na ruci, "popravlja" košulju gurajući je nepotrebno pod remen.

tako i usne, kao direktni relej njegovih zrcalnih neurona, njegove mašte, želja i poriva neumoljivo ukazuju da li te želi. i neumitno se izdaju, govore kako ljube, jesu li samo formalni uvod u ono dalje, dosadni i nepotrebni ritual, ili se radi o zaista strastvenom lovcu, senzibilnom, senzualnom, koji uživa u svakom trenutku dodira, zavođenja, koji osjeća cijelim svojim bićem, svakom stanicom, jer mu je veličanstvenost uvoda nimalo manje važna od eventualne kasnije eksplozije strasti. to znaju samo pravi majstori. eh, da, ova moja nesretna epizoda, tu se radilo o velemajstoru!