Goya (urdu)
Sasvim je moguće, rekao je i hitro se u čučnju premjestio iza gušćeg grma gdje su mu na lice padale gušće sjene.
Lovci su prošli kroz šipražje nemarno krckajući granje.
Njihovi su psi legli uz njega i bezglasno se smijali.
Jesu li se smijali njemu ili lovcima ne znamo, no to su ionako pseća posla.
Najviše na što bismo se mi mogli odvažiti je reći da su djelovali nekako sretno, možda s natruhom zlobe, no moguće je i da se tako samo činilo zbog sjena.
On je pak, vjerujemo, načas uživao u vlastitoj okretnosti, a zatim je otišao tražiti divlju metvicu i sve je opet nalikovalo mirnoj nedjeljnoj šetnji po lopočima uz razgledavanje trbuha u izlozima.
Link
25.01.2014. u 6:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar