Ručkić krčkić

Ma, ne kuham ručak. Prevodim. Nešto o školovanju, obrazovanju, Bolonji, trebal'-ne trebal', tko/što ne valja, profesori, studenti, institucije, politike, ovo-ono... I spora sam. Zato jer ne samo što prevodim, nego i mozgam o tome. Ili moram domozgati ono što sročitelj određene rečenice nije, a u prijevodu se sve vidi, svaka besmislica, ne da se to prevesti, nego moraš ti osmisliti i držat fige da se sročitelj ne pobuni.

I cijelo vrijeme mi se po mislima vrzma pitanje zašto svaki mali Cigić (pardon za politički nekorektan deminutivčić!) koji jedva da je škole primirisao, a ako i jest, odmah je zbrisao, računa bolje i brže nego li većina studenata (a možda i profesora) ekonomije i ima bolje razvijene komunikacijske vještine? I čini mi se bi svima ovima koji neumorno produciraju tone bolonjske papirologije trebalo prikazati jednu scenu iz serije "Žica":

Mala dilerica droge, stara 8 ili 10 godina, ne zna riješiti školski zadatak iz matematike - ono, bus, uđe toliko i toliko putnika, na sljedećoj nekoliko ih izađe, ali nekoliko novih uđe, pa opet stanica i tak nekoliko stanica, i koliko ih je na kraju u busu? Nemre to nikak izračunat. Pa pita starijeg dilera, taj ima 16 godina, ali školu nije vidio od svoje 12. On joj sad daje sličan zadatak, ali nije bus, nisu putnici, nego je droga, razne vrste, po različitim cijenama, i mušterije: koliko love mora imati nakon 5-6 transakcija? Ova to sračuna k'o iz topa. I sad je ovaj stariji pita "Pa kako onda ne znaš ovaj zadatak iz škole, ovaj koji sam ti ja zadao je puno teži?" Mala odgovara "S drogom, ako zajebeš - najebeš".

A školska djeca ne najebu. Ne odmah, i ne onda kad bi trebalo pa da iz toga nešto nauče. Oni najebu s dugogodišnjom odgodom, životno, kad puno sporije shvaćaju razloge i kad su korekcije teže, skuplje i sporije. Predajem već 27 godina, iskusila sam raznorazne metodičke i didaktičke mode, procijenila koje su više, a koje manje učinkovite za stjecanje znanja, ne mojeg, nego učeničkog, a sve se da svesti na jednu jedincatu rečenicu: "Ako zajebeš - najebeš!" Toga već desetljećima nema u školama. Nema čvrste sprege između postupaka i njihovih posljedica, bez obzira na pristup i na stupanj fokusiranosti na učenika i njegovo tzv. "iskustveno učenje": ono uvijek ustukne pred posljedicom. Zajebu, i nikom niš, ponove i ponavljaju sve dok ne pogode ili se netko ne umori, oni ili ispitivači.

A štos nije u tome da pogode, nego da ZNAJU. I ne moraju znati od prve; ali moraju ZNATI.

I sad bismo mi da ti naraštaji s produženim djetinjstvom, koje faktički traje sve do njihovog ulaska na tržište rada, grizu, snalaze se, stvaraju nove vrijednosti, reformiraju i pri svemu tome budu ODGOVORNI, za sebe, prema sebi, prema društvu i prema okolišu... Ma, besmislice! Pa oni su navikli da odgovornost imaju DRUGI: roditelji, profesori, društvo, okoliš... ili cigići; homići; oni Drugi; i drugačiji.

Bit će rata, kažem vam ja... C, c, c, c.

Je, Vega, nešto je naopako u školama. Zahvalna sam da više ne moram ići. A iskustvo, pravo, životno iskustvo, gdje šamar vrlo brzo dobiješ ako nešto pogriješiš, gdje život ne pita jesi shvatio lekciju ili nisi.. to rijetko kada uče u školi..
Iako, ima iznimki. Mislim da ti daješ sve od sebe, to je na kraju , najvažnije.
Ne može čovjek ispravljati sve krive Drine u vremenu u kojem živimo.

Meni je već muka od tih silinih silno ispljuskanih naraštaja koji još uvijek ništa ne čine za sebe, sami od sebe, nego neprestano odlaze cendrati drugima. Eto, baš mi je muka! A i strah me.

Znam sa zanosom i ponosom reči- prošla sam sve fakultete u Školi života ali ovo što pišeš Vega- rekla bi .....bolje je da neki ljudi ne bi imali dijecu..bez da na bilo kog pokazujem prstom ( u kontekstu- ko sam ja da sudim) , ali i mene je strah, užasno strah, što nudi i daje životna škola mladim za starost- ako prežive!?!

oni koji imaju nešto niži koeficijent IQ nažalost ne uspiju razlučiti bitno od nebitnoga. tako da bi se škole morale ugledati na poznatu kolekciju knjiga "... for dummies". ono što će biti korisno u daljnjem životu trebalo bi potcrtati debelim flomasterom. školovanje je jedan dugogodišnji mukotrpni proces, ne samo za učenike nego i za učitelje. Sreća je ako te školstvo podari sa pravim učiteljem u fazi obrazovanja. neke je podarilo sa učiteljima koji su tokom cijele godine pod nastavom čitali bez srama dnevne novine. svašta sam doživio. izvanredne i neponovljive pedagoge do niškoristi kreatura. što se tiče programa slična priča. a da ne govorimo o demokraciji koja nam je otvorila putove dodatne zarade za raznorazne izdavače na slobodnom tržištu. bio sam indirektno involviran u obrazovanje tako da znam šta se sve događa po zbornicama. k tome višestranačje je zaslužno za svakojake podobne ravnatelje koji nerijetko ne zadovoljavanju osnove struke. malo sam dosadan ali na kraju čemu se čuditi krajnjem produktu, nivou znanja stečenom tijekom školovanja.

Škola i dalje nudi znanje, biserna, kakvo-takvo, ali badave domaćica nudi ako gosti nisu gladni; tj. nisu gladni onoga što je ona skuhala.

Gosti su gladni NADE. I cijeli sustav funkcionira po tome da je svi bar malo dobiju. A nema dosta za sve. Oni koji su stvarno gladni znanja, ti (po mojem) odu iz škole što prije mogu. Eeee, al onda ih zajebe sustav, zakonodavstvo, cijela ta mašinerija koja se zasniva na prodaji nade zapakirane u diplome i stupnjeve... Ta mašinerija im veli da su nitko i ništa bez njihove etikete, osim ako namlate milijarde kao Gates ili Jobs. A rijetki to mogu. Iako nije baš da su neznalice.

Kirile, ako dummies postavimo kao osnovno mjerilo svega, onda smo prihvatili kriterij najnižih mogućih očekivanja, a posljedično, školu ne trebamo nakon prva 4 razreda, kad i najveći dummies uspiju naučiti sva slova abecede i osnove osnova računskih operacija.

Međutim, tvoj komentar, kirile, dobro oslikava simptomatiku cijele situacije; a bolest je, rekla bih, formalizam uzrokovan materijalizmom. Naime, znanje je roba kao i svaka druga, ima svoju cijenu, ali sve više gubi vrijednost na tržištu, koje više voli transakcijski jednostavniju i bržu robu. Stoga su rijetki oni, s bilo koje strane procesa učenja/poduke, koji su spremni skupo platiti da bi imali nešto što se slabo cijeni; s druge strane, mnogo je onih koji su spremni platiti umjerenu cijenu za bofl, ili čak vrlo visoku cijenu za lijepo upakirani bofl. Bez obzira na upotrebljivost i trajnost bofla koji su kupili.

vega, nikak ti ne zavidim! ni kao "učiteljici" ni kao prevoditeljici.
prevoditeljica sam bila godinama, prevodila tekstove drugova koji su završili ubrzane tečajeve srednjih i viših škola i jasno pobrali svu pamet (znanje nije bitno) ovoga svijeta.
tekstovi su bili konfuzni, vrlo često bez početka i kraja, tj. točka je označavala kraj rečenice.
kada bih pitala druga ili drugaricu da mi kaže što je htio/htjela tom rečenicom reći, dobivala bih vrlo često odgovor: šta (nije bilo što) vas briga šta sam ja htjela reći, vi meni to prevodite. ne mora vama sadržaj biti jasan!!!!
e, njih sam ljubila.
a škola? ona je napravljena po mjeri nekog prosjeka. nadareni nemaju šanse, oni po posebnim programima nešto malo a prosjeku se manje više živo fučka hoće li nešto naučiti ili ne.
to je uglavnom bacanje margaritas ante porcos - čast iznimkama.
no ni "učitelji" nemogu baš prvi baciti kamen, jer ni oni nisu bez grijeha.
što prije lošeg učenika propustiti kroz osnovnu školu, ne ga previše daviti i gnjaviti u srednjoj školi, jer "samo da se što prije riješimo problema".
sustav osnovnog i srednjeg školstva nam je katastrofalan, nezna nitko što tko radi i onda se to sve konačno skupi kada takovi učenici dođu u visoke škole.
nepismeni, nezainteresirani, jer su naučili da za nikakav rad dobiju prolaznu ocjenu, i onda su uglavnom profe na faksu krive jer im "nije bilo plaćeno za prolaz na ispitu" ili jer "nisam član xy , yx stranke"
neodgovornost kreće još iz vrtićkog doba pa trajeeeeeeeeeeeeeeeeee . . . . .

Da, mol, i mene fascinira činjenica da cijela ta bolonjska frka uopće ne progovara o pedagogiji - didaktika, metodika, to da, na tome se rade projekti, dakle, lova cirkulira, upisuju se bodovi, napreduje se... Ali pedagogija jock. To ćemo uvaliti roditeljima. Koji su već generacijama onoliko neuki koliko smo im to omogućili. (Množina generički.)

A što se mojih prijevoda tiče, eh, ja ti prevodim riječi visoko obrazovanih i tituliranih ljudi, dakle, kad ne skužim, nisu oni krivi, nego moja neupućena malenkost... ;-))

a znaš li ti vega gdje se plaća najskuplja voda