...

pedagoški dijalog


wtf?
što sad vrijedi banalnost
puke pristojnosti
(jer su te učili od djetinjstva
da se ne valja nikom zamjerati)
kad je naprosto činjenica
da si stao pred mene, iznebuha
(kako su dosadni ti malograđanski rituali)
strgnuvši svetu ispravnost s mojih ramena
i shvatio
(grom me ubio, ovo bi mogli postati prekomplicirano!
rekla je da sam obični prasac!)
da bih s tobom
pristala
(jbt, otkud se ova stvorila,
a čini se tako nedostižna)
i na laganu šetnju po himalaji
(što da radim? gledaj
ovdje ih ima bar pet
koje su lude za mnom)

prodaješ dušu, doktore faustus
u zamjenu za sitni zaborav
uz fusnotu pouzdanog javnog bilježnika
da ugovor neće nikad stići na naplatu
(a to što si rekla
nadam se da se šališ!?
uostalom (pogled u stranu), o tomu ćemo još razgovarati)
moje me ženstvo naučilo strpljivosti
i čekam da vratiš moj jin
ne nužno direktno u ruke,
moj jin
s kojim si se tako vehementno zaigrao
ne pospremivši ga
kao što to inače rade
pristojni dječaci

komentar moje mai: "he he...kak veli moja frenda...vrhunac je kad žena pogleda u nebo i veli: suck my dick."