u ovome zivotu ja zivota nemam
iz blizine gledam sunce,ispod njega stojim
bijah u svijetu koji vapi za pomoci
pun mrznje radi ljubavi zapaljen
okaljen mislima bezbozne prevare
mirisem zrak punim plucima,tisina je
stapam se sa svime sto me okruzuje
mislima lutam,dodirujem dno
ponovo se uzdizem,rodjen izdajom
sve zaboraviti,zapoceti ponovo
toplinom i svjetlosti koja me dodiruje
rastvara prostranstvo koje me prozire
poput stakla bez pocetka i kraja
stvar koja nije znala da postoji sudbina
pod pritiskom lomi se i nestaje
vidim sad sebe
nema vise umorne pojave
oglodjen od tijela bez misli
mojoj svjetlosti,paklenoj nemoci
nestalo je sve sto me je predstavljalo
za zivot se borio
zivot me slomio
zivot me uzeo
od zivota nestao
s njim se i borio,
na kraju propao
30.01.2014. u 20:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara