...

na znam, jel mi se to samo pričinja, uo nom mojem
silnom asocijativnom senzibilitetu, no čini mi se
da uvijek, baš uvijek kad na svom zidu napišem
nešto snažno, i dobim puno lajkova i komentara,
onda se u udruzi i obavezno i drugim fejsovim
stranicama gdje sm i ja član, javi ona goga,
žakova cura, s podsmješljivim kvaziduhovitim
postovima i linkovima. daje opaske na starost. ili
se hvališe kako je sjajno biti pod dekicom sa
svojim draganom ljubljenim (da mi je znati jel pod
dekicom drže i laptop, da bi obavijestili
svekoliko obćinstvo da su pod dekicom? ili
upozorenje publici da opet stanuje kod njega:
ljubav je zajedništvo, pod istim krovom, bla,
bla. uz komentar: eh, sve bi bilo još sjajnije
kad bismo imali još i dva kompjutora. u istom
stanu. no, najžalosnija je biola jedna objava,
još pred par mjeseci, kad je stavljala preslatka
srdašca i postove tipa: ja imam najboljeg dečka
na svijetu, pusi-pusi, ja sam lavica, kraljica i
niko mi ništa ne može, a istovremeno je taj
njezin dilber provodio večeri sa mnom, što u
zagrljaju punom strasti, što u dugim prekonoćnim
razgovorima u kojima smo se skidali do kraja. ona
ista cura koja je okolo mnogima pričala da je
toliko puta prekidala s njima jer, eto, on ima
nekih konkrevetnih problema. i ne, nije to rekla
samo jednoj prisnoj prijateljici, nego i ljudima
koji s tom informacijom ne mogu ništa, osim da je
šire dalje ili da se po njoj ravnaju (to će
reći: da se i upucavaš njemu, ne bi imala
sreće, samo ja znam kako treba s impotentnim
starcima). i onda me čudi, isikreno čudi: kakav
je to oblik "ljubavi" koji ih drži
zajedno. oprosti što te s tim gnjavim, no nije mi
jasno jesam li luda ili zaista netko može biti
tako podao i nanositi bol tek tako, iz vlastitog
osjećaja nadmoći. jer, on jest njen. njen osobni
predmet na koju ulogu on očito pristaje.

sve ok...ljepota duše i jest za čitanje!

hvala.