...

PREPISKA:

MAH:

ne znam, jel mi se to samo pričinja, u onom mojem silnom asocijativnom senzibilitetu, no čini mi se da uvijek, baš uvijek kad na svom zidu napišem
nešto snažno, i dobim puno lajkova i komentara...

SAE: TUŽALJKA

da i ja sad kažem nešto važno:
kada napišem nešto snažno,
nešto približno kao ti, mah,
svi prijatelji izgube dah!

pa šute, šute, šute, šute,
pomislim: mora da nešto mute!
ako nijednog lajka nema,
možda mi škvadra nobela sprema!?

od sreće zalajem: av, av, av, av!
a oni odmah zauzmu stav,
k'o da ih portretira anton van dajk!
i kako onda da stave lajk?

čak kad je u pitanju i takav as,
k'o što je sae, pitam ja vas!
ali im sae osvetu sprema:
na fejsu uskoro – mene nema!

MAH: DA IMAM VREMENA

da imam vremena, napisala bih rimu
no, ne čini ti se da je, usprkos svemu
još premalo pjesama na tom fejsu
i tvojih i mojih, zato bijeg tvoj - čemu?

usadio si si očito neku fiksideju
da dobaciš ješku, udicu na flaks i blinker, pecaš,
a onda, kad se girice i morski psi povaljaju po palubi
paranoidno zbrišeš, skriješ se u neki sedmi nik i jecaš

previše ti je ljudi, riječi, prisnog upetljavanja
iako gubiš privremeno drage ljude s vidika
a onda prelaziš na neko drugo mjesto, portal
i bacaš mamac slijedećoj hrpi sladostrasnih sljedbenika

e moj sae etc., da ne spominjem imena razna
bez tebe će, ovisnog o tuđoj riječi
moja fb stranica ostati preprazna

SAE: SEOBA

iz svega vidim, da ti si, maci,
pomno čitala peru u šaci*.
točno! bije me takva fama,
da kratko budem, dragi, s vama!

svi znaju da me ne drži mjesto,
zato se služim palimpsestom.
ja nemam svoga kućnog broja,
selica, selica, duša je moja.

pod strehom svijem gnijezdo, a kada
podignem mlade, nemir me hvata,
hvata me nemir… (zima je duga!)
seoba, seoba… nekud put juga.

doduše, za nekim gnijezdom patim,
ali se rijetko u njega vratim.

* (pero u šaci, blog, post: skriven iza lažnih nickova)

MAH: PUN POGODAK (naslov metnuo sae)

nije ti bitno, odlaziš već
ne mariš ljude, tek - skupljaš riječ.
evo ti što je muškinje danas,
brinu o sebi, a nikad - za nas!

SAE: PROKLETSTVO PJESNIKA

Bolestan bijah ja na oči,
A vodom htjedoh da se liječim.
Skidoh se gol. U more skočih!
More - od samih golih riječi.

I ja ozdravih istog trena!
Ovdje bih svoje zadnje dane!
Kako i ne bi: do žene žena!
Sve riječ do riječi! A probrane!

U tom rječitom izobilju,
Sve zaboravih (osim draži).
Skočih!... A zašto? U kojem cilju?
Među nimfama … što ja tražim?

Bilo je toga, ne da nije!
Sve što je moglo desilo se:
Neobuzdane igrarije,
Najlascivnije nebuloze!

Bio sam tražen, mažen, pažen!
Miljenik, sretnik! Što još reći?
Bio sam beskrajno uobražen!
Ah, riječi… riječi… riječi… riječi!

Kad se prestaše sa mnom gostit'
(A njina gozba boli, boli!!!),
Iz vode, pune skarednosti,
Izađoh kao kostur goli.

Bilo je ljeto. Sad je zima.
Sve se primaklo kraju blizom
A ja… ovisnik još o njima,
S teškom apstinencijskom krizom.

I za me nema šanse nove:
Jednom ovisnik - ovisnik vječno!
I mene zove, zove, zove,
To začarano more... rječno.

mah:

znaš moje ime, ajde ne seri
svoje si skrio, ti duše bijeli
zar misliš, nije za vijuge moje
da jedan i jedan u dva si zbroje?*

ne treba meni puno da shvatim
nekakvim perom i šakom mlatim
tip što ni kavu popiti neće
uživo sa mnom, pa kud ćeš veće

dokaze skupit, da muda imam
iako znam, uzalud cimam
nije ti bitno, odlaziš već
ne mariš ljude, tek - skupljaš riječ.

*jedan fhr, drugi fejs

PS: ako me zatrebaš, zbog bilo čega, ja sam tu. i tamo.

evo ti što je muškinje danas
brinu - o sebi, a nikad - za nas

SAE
mah, odgovorio sam ti pod "NAŠA PREPISKA" (Prikaži više)

mah. :

nije to odgovor. to je mlaka isprika. no, svatko ima svoje dublje razloge, koje ne mora znati svekoliko obćinstvo. dakle, poštujmo odluku. razloge - ne moramo. ionako ih ne znamo. možemo ih, hm, naslućivati. jer, obično su stvari vrlo jednostavne, samo ih mi volimo učiniti zanimljivijima, odjenuvši ih u riječi i dajući im prividnu maglicu nepoznatih "razloga". jer, pjesnički izgovor shvaćam tek kao - pjesmu.