Rosela, vještica sa livade

Ne osjetim često u sebi svu snagu bijesa. Napetost koja ga prati, koja me pritiska u grudima, rukama, vratu, glavi, te uz sebe vodi suze koje su svakog trena spremne da se izliju preko trepavica.

Taj bijes me ipak ponekad ispuni, a najnoviji njegov dolazak je bio osobito težak zbog toga jer mu nisam znala razlog. Nisam mogla sama sebi reći ‘zbog toga i toga se ne osjećam dobro i ne zanima me nitko na ovome svijetu’. Bio je sav zavijen u mrak, kao gluho doba zimske noći. A uvijek je ljudskom biću najteže nositi se s teretom kojeg ne može procijeniti, boriti se s protivnikom kojem ne vidi lice ali oštro osjeća njegovu mučnu prisutnost.
...jer tako je komplicirano pružiti ruku pomirenja nečemu što ne poznaješ, ali ono je ipak vrlo stvarni dio tebe.

Teško je osmjehnuti se nečemu što se nalazi u gustoj tmini i čak mu ni obrise ne možemo naslutiti.
Tako sam se danas osjećala. Kao boca eksploziva koja u svakom sićušnom trenutku može eksplodirati i neminovno uzrokovati tužnu i bolnu štetu svuda oko sebe, svemu što okružuje centar njenog postojanja.

Bijes. Ljutnja. Netolerancija. Hladnoća i neosjetljivost na emocije bilo kojeg bića oko mene, možda i bilo kojeg drugog bića koje uopće živi. Nezainteresiranost za ikoga osim za mene samu, zasićenu svojim
emocijama i napetošću.

Ne događa mi se to često, osobito ne pod okriljem mraka i maske neznanja.


artist: Li Wendao

To ti je zbog Imbolca (pojašnjavao jučer)

Ne pratim tvoj blog pa ne znam što si pojašnjavao...
Pozdrav...

Nije niti bilo pojašnjeno na mojem blogu, sad maske neznanja više nema ...

...super, barem jedna manje. :)