...

SAE:

TE VEČERI

te večeri,
na zapuštenoj željezničkoj stanici
nije bilo niti jednog klasika svjetske književnosti. samo
prljave drvene klupe sa naslonima za laktove od kovanog željeza.

ja, siromašan pjesnik željan slave,
otišao sam u pokrajnju skladišnu zgradu,
legao među poštanske pošiljke zapečačene voskom
i umro.

onda je društvo pisaca zapečatilo skladište na tri godine
i za vrijeme punog mjeseca pozvalo policiju.
došla su dvojica. od mene je ostala koža
s nešto kostiju i jeftine konfekcije.

i da! našli su mi u stražnjem džepu hlača istrgnutu stranicu
iz neke opskurne zbirke pjesama još opskurnije poetese L. D. (37),
s podvučenim sljedećim
stihovima:

„treba zagrebati.
treba ostaviti trag.“

bokte, reče policijski inspektor okrećući se mladom pomoćniku,
pogledaj ovo: nesretnik je polomio sve nokte
da izdubi rupu u betonu. i to kakvu rupu!
ali čekaj, pa kako mu je to uopće
uspjelo?

pojma nemam, slegne ramenima mladi pomoćnik
s perspektivom u službi.