...

I VIŠE O TOME NEĆU

o, tako bih se rado pridružio tvojem veselju, mah,
a poradi dobrih vibracija koje prate i opet i ponovo,
okupljanje probranog društva oko starog šamana,
da mi ponekad ne flešne neki prokleti deja vu
iz jednog marta ili aprila,
ne tako davnog,
osoba će
znati
bolje.

ne bih volio da ti se takav zalomi,
a znam i da neće. ne bi ni osobi,
da se vrijeme može vratiti,
vjerujem.

i više o tome neću, ako se slažeš, osobo? SAE


ja:
ne boj se, dragi moj
i ne vrti tom ćelavom glavom
stara je vučica šamanica
prebrisala sve uroke, čini i vradžbine
očistila grabljama lišće i kamenje
u lijepom japanskom vrtu
a sad sjedni, udahni, s mirom
i popij svoj čaj bez šećera
ja sam ih strusila toliko gorkih
da me nikakav deja vu
više ne može iznenaditi

SAE:
I IĆI ĆU NA PLES

"i ići ću na ples s najzgodnijim frajerom
njegov pejsmejker će udarati u ritmu žestokog tehna"
i kako onda da ne pristanem
na njegovu nemoralnu
ponudu
u času dok me strastveno grabi za guzu
uz neki leđero sentiš, recimo hagenov harlem nocturno?
kako da ne pristanem?

iako znam da će taj epizodni seks
za njega biti fatalan. naime,
pri snažnoj ejakulaciji
ejakulirat će
i prenapregnuta baterija njegovog pejsmejkera.

JA:

a ne, taj strašan čas će se dogoditi već pri prvoj stepenici
ulaska u rajske dveri
kad me ščepa za guznu polutku, već onda
adrenalin će mu skočit do neba
i iizazvat fatalni mmoždani udar
bit će to blaga smrt
i prije nego se digne
sav ostali alat
potreban za obavljanje dotičnih aktivnosti


SAE:

NE KRIVIM TE, MAH

na ulazu u tvoje rajske dveri,
na vratima obraslim u gusti bršljan,
pisalo je: „lasciate ogni speranza voi ch'entrate“.

pročitao sam to, ali sam ipak ušao. i da, na samom ulazu
u tvoju rajsku pećinu, moj pejsmejker je eksplodirao!

nažalost,
nisam čuo za božanstvenu komediju,
a ni sa talijanskim nisam stajao najbolje, jebiga.

JA:
sad samo malo, da prelistam
u koji krug da te smjestim
u pohotnike i razvratnike
vjerolomnike i prljače bračne ložnice
neumjerenike
uobražene ohole mačističke svinje
ili pohlepne sakupljače ordenja i hvalospjeva
možda ljenguze koji ne čitaju lektiru redovno
u svakom ti slučaju ne gine
mrtvaca počasni krug

SAE:

kratka pjesma:

u koji krug?
ti znaš!


JA:

koji krug?
ah, da, plesni vjenčić,
onako kak se šika finim gospodičnama,
ne može to bez reda i pristojnosti
čekaj sekundu da te predbilježim u svoj
ionako prepun tefterić

a onda čekaj.
dok te ne prozovu


SAE:

PEĆKA

i tako me strpajte u pečku
jebe mi se, onda ću biti dovoljno stara
da ne izazovem javnu sablazan, kaže mi prijateljica mah.

ma daj, šališ se, pogledam je. nisam mogao doći k sebi
od zaprepaštenja.

a onda prošetam s prijateljem
podno mirogoja,
stanemo,
on pripali cigaretu i kaže: vidiš onaj dim?
ljude spaljuju, zar ne?

što sam mu mogao odgovoriti?


JA:

i konje
i ljude
i suhu travu
i otpad s jakuševca
samo, ne očekujte od mene
da ću se svojevoljno i zdušno
baciti na lomaču
kad ostanem udovica
nad ovo nekoliko pjesama
koje smo ovdje napisali


SAE:

DVOBOJ KOD OK KORALA

bacio sam novčić u zrak,
potegla si strelovito
paf, paf, paf, paf!

srebrni dolar nije uopće imao šanse:
nisi mu dopustila da padne na zemlju.

zatim si otpuhnula dim iz cijevi svoga kolta navy 36
i zarolala ga vještinom žonglera
i smjestila u futrolu.

podigao sam srebrni dolar sa zemlje: bio je probušen,
točno u sredini!

zaključio sam: prebrza si za me licem u lice, mah.
mislim da ću ti morati prići
s leđa.

(ako dopustiš!)


JA:

znaš, moja fina
senzorika šestog čula
(dioptrija minus tri, intelektualna kratkovidnost,
pa onda nos, prepun dima
zagušen, potpuno nekoristan
ruke obnemoćale reumom, godine idu,
ni vruće ni hladno ne osjećam, nema veze
o ravnoteži da ne pričam
popiknem se i u onim papučama s cofom
na jeziku više nema ni slatkog ni gorkog
spaljeno, čili, tekila, tko bi ga znao)
ipak će te dočekati spremna
(ah, oduvijek sam čeznula
da me netko ipak savlada
mene, pentesileju s obje sise u grudnjaku


ah, znala sam da mi je stil odnekud poznat
vatreno oružje
kratka cijev
magnum, kolt i ostalo
iz arsenala
moram li više vježbati na zbrojovki, bereti ili glocku?
svejedno
na ocjenskom gađanju bilo je 16 pogodaka
u vitalne centre
ostalih šesnaest da ostane bogalj
kolega me pogledao sa strahopoštovanjem i pitao:
jesi li opet mislila na svog bivšeg?


SAE:

ODJAHAO SAM U SUTON

svojim rezultatom na ocjenskom gađanju (četiristo od četiristo!),
natjerala si me da polako prošetam pored mjesta
na kojemu si još prebrojavala čahure.

primjetila si moju sjenu i okrenula se. u tom času
ja sam u znak divljenja, kažiprstom desne ruke
ovlaš dotakao obod svojega sombrera,
a zatim uzeo sedlo
i odjahao iz grada.

čuo sam naime od mjesnog kovača
da tako savršeno gađaš samo onda,
kad umjesto mete vidiš sliku
svog
bivšeg
dragog!


UGODNA OSOBA:

KAKO SE PRESTANE BITI TUŽAN?

kako se to prestane
biti tužan?
uzme li se žuta boja
pa njome oboji lice, da bude
poput sunca,
a na usne crvenom namjesti
najširi osmijeh?
ili se može pogledati u zrcalo
i reći si: ti si sretna osoba,
pogledaj se,
zar ne vidiš?
prestane li se biti tužan tako
da u nekom kutku uma
pritisneš dugme za brisanje prošlosti,
pa korakneš poput
praznog lista papira,
i dozvoliš svijetu da na tebi ispiše
neku novu prošlost?
i može li ti, jednom, uzeti tugu netko
tko ti je nije darovao?
voljela bih znati,
kako se prestane biti tužan
kad je u tebi ima
za cijeli jedan
život.

JA:

i ja se bavim ove večeri tugom
već imam recki toliko da moram mijenjati zid,
prefarbati ga, spogletat, toliko je već šaren od
silnih nanosa tog gušljivog teškog tereta
to što nisam baš uspješna pjesnikinja
je samo kap u moru.
i što me niko ne šljivi je slijedećih nekoliko.
a što me nikad niko i nije, to je već prava plima,
kao kad se mjesec i sunce nađu na istoj strani
a onda me polije tsunami što me otkantal
već četvrti tip uzadnjih par mjeseci
(sva sreća da im nisam dala.
hmmm, a možda baš zbog toga?)
i onda jedan velki vandl negrljenja , neljubljenja i i nemilovanja.
a cijela cisterna totalnog nedodira,
ma ni trunku (pesa i miceka ne računam).
onda jedna mikro količina blokirane kartice,
štamprlek boleštine,
lavor tatine starosti,
i još hrpu svakodnevnih šalica nečije boli,
vešlonaca jada, demižonki pustoši,
jezera ravnodušnosti i bezbojnih pogleda
a nijedan ključali izvor topline, bar za reumatične zglobove
evo ti potopa, gotova sam, gušim se u tim oceanima nemoći,
ni noina arka me ne spasi.
i ja sam nekak tak tužna danas.
moje pjesme su samo za lokalno čitanje.
to je kap koja je prelila moje nosnice do kraja


SAE:

firma koja proizvodi deterdžent za izbjeljivanje osjećaja,
raspisala je natječaj za nabolju reklamu. pobijedio je dvojac:
osoba & mah, sa sljedećim sloganom:


ništa ne blista kao duga,
ništa ne pere kao tuga.
čestitamo!