Mili moj....
Zar još uvijek ne znaš...ono što ustvari znaš?
Da ja sam sa tobom...u tebi...i oko tebe?
Da ti ja šaljem vjetar, kad je toplo?
Da ti ja šaljem svjetlost ...da osvijetli ti pogled?
I plavi oblak...da sjenu ti da?
I modro more...da u njemu plivaš?
I cvijetni jastuk...da na njemu snivaš?
I bijelog anđela ...kad na put kreneš?
Ozdravljenje tijela ...kad svojim ga brigama razboliš?
Da ja sam... uvijek, uvijek T U...
i da T A M O ne postoji?
DOKLE ĆEŠ NE ZNATI ONO ŠTO ZNAŠ???
I pusti me da dajem ti svoju ljubav... kao da je to jedina stvar koju želiš... i koju nemaš!!!
I jedina stvar... koja ni moja nije... dok je ne poklonim tebi ili ne podijelim sa tobom!!!
ŽELIM JUTROS OSMIJEH NA TVOM LICU !!!
(sa mnom ili bez mene-potpuno nebitno)
29.03.2005. u 15:33 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
to ti je kao da nekog mlatis u trbuh i pritom mu pricas kako se zapravo treba osjecat okej jer su to izrazi tvoje ljubavi... lol. ne, nemresh nekog uvjerit da volis, on to moze samo osjetiti, ili ne.
Autor: razasutpe-pe-oh | 29.03.2005. u 15:43 | opcije
Kad volimo druge,mi ih vidimo na njihovom putovanju do više svijesti...
želimo samo povesti ih....što brže ih dovesti do spoznaja...
Možda tu i griješimo!!!
Autor: mirisljubavi | 30.03.2005. u 12:13 | opcije
točno, potpuno nebitno :) falitur visus...
Autor: shadow-of-soul | 31.03.2005. u 10:06 | opcije